Sama

sama sam i smijem se
samoći i strahu i strepnji
stala su sva tri ispred mog
sna vrebaju me budnu  smijem
se sa sobom nisam nikad sama

STRANAC U NOĆI

Bio si stranac iz noći naivne mladosti
nesvjesne da može da bira misleći da
zna što je ljubav i da  je ljubav dovoljna
i da, kada prođu sve  strasti
ostaje smiješak, i nada

Ljeto, vrela krv, konstelacija povoljna.

Nisam ti dobro vidjela lice!
To u tvojem moje je bilo -
tvoje - sjenka, se krilo
ne misleći da sviće

Stranac iz noći, mora u noći
i sam sebi mora, pod teretom tuđim
obezglavljen,  svojima  tuđin.

Voljela sam te petinu vremena
zapravo ne znam koga sam voljela
nedostaje mi ljubav tvoja prisutnost
je ona iza ormara zlosutna sjena

Ljubav se ne kupuje! Onaj koji
je nema bolje da ga nema -
takve kao ti
treba  žigosati
da ne prevare mladost, dok razum joj razoružan drijema.

LJUBAV ŽENE

LJUBAV ŽENE 

Ljubav žene
igra je svjetla
i sjene, čitaj
kada otvori zjene

Ljubav je jaka, plamti
u njenim rukama!
Mlaki i neodlučni
ovdje su na mukama!

Vuče te nevidljivim snagom
(nemaš izbora), umilnim glasom,
dušom što joj iz oka sijeva,
lakoćom hoda, ponosnim stasom.

Skupocjena je! Ne igraj se,
i ne povlači je po blatu!
Jer kakva je u ljubavi,
takva je i u ratu!

Pjesnici

PJESNICI

Ljudi su pjesnici, umjetnici
psiholozi, psihijatri, žandari
čistači, beskućnici, prosjaci
prevaranti, svećenički glavari.

Ljudi su normalni, poligamni
monogamni, homoseksualni
nenormalni, nemoralni
sasvim anonimni, slavni.

Meni su pjesnici najdraži! U njihovim
srcima  okrutnosti nema!
Samo ljubav, što se razbuktava,
dok pod anđeoskom vjeđama drijema ❤

Isus

Dijete se rodilo u jaslama.
Dijete se rodilo među životinjama.
Živo, među živima.

Raslo je, napredovalo.  Učilo nas ljubav
i milosrđe, govorilo o novom svijetu
pravima i krivima.

Ime mu je bilo Isus.

     ------*----------*----------*---------*-------

Isus, Božji sin,  doživio je
samo trideset i tri

Isus, brat moj,  poznavao je
namisli srdaca svih

Osuđen na sramotnu smrt na križu,
jer je bio bolji od njih

VIŠE OD RIJEČI

Ova je fotka puno više od riječi...  Ljubav, i samo ljubav ❤
Proces vađenja glave iz pijeska nije lagan, jer su stoljećima unazad naši preci  tako živjeli. Mi naprotiv, kao vjernici, ne možemo negirati Isusov nauk niti dozvoliti da se Njegove riječi izvrću kako bi se sačuvale farizejske fotelje.

Job 12 -
7Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. 8Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti. 9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! 10U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.

Od svih nabrojenih bića, čovjeku je dana najveća inteligencija.
Od svih gore nabrojenih bića jedino čovjek zaboravlja da se Boga štuje poštivanjem Božjeg djela, tj SVAKOG  Njegovog stvora.
Tako da veliki broj "vjernika", baš kao u Isusovo vrijeme, štuje Boga ustima,  a u srcima  "grobovi obijeljeni".
Međutim, Isus štuje život -  i svojim riječima motivira nas da tražimo sreću u životu, onu dubinsku sreću koja proizlazi iz mira u duši. Nikada nije bila Božja volja da patimo! On svim svojim stvorovima želi čistu radost.

Čista radost počinje ovim: NE UČINI BLIŽNJEMU SVOMU ONO ŠTO NE ŽELIŠ SEBI.

Ne treba posebno naglašavati da se pod bližnjima misli na svako Božje stvorenje, nikako  samo na čovjeka.

Dokle god škodite bićima oko sebe, kakvo milosrđe imate očekivati?

Bog je milosrđe, ali i pravedan. Međutim, u ljudskoj stvarnosti često ga se smatra nekakvim senilnim starcem koji sa nebesa gleda prema Zemlji i odsutno se smješka  "nestašlucima" ljudi, te oprašta i zaboravlja apsolutno sve  

Nestašluk, kao što je, recimo, zavist. Čak i unutar obitelji! Neumjernost - sve meni, a drugi neka se misle. Ogovaranje. Lažno svjedočenje. Prežderavanje, opijanje. Gubitak kontakta sa svojom dušom, što u prijevodu znači izgubiti sebe. Nevjerojatno koliko ljudi funkcionira po shemi da to izvana liči na život, a iznutra je duša umrla već odavna... I život sa njom, ujedno. Jer su ljudi gušili u sebi tu Božju želju da budu sretni, imamo danas sliku svijeta kakvu smo sami stvorili  - rat, netrpeljivost, strah na svakom kutu i koraku.

To je slika svijeta kakvu NE ŽELIMO! No ako je želimo mijenjati, moramo se mijenjati MI, IZNUTRA.
Rezultati neće izostati.

SABIRNI LOGORI DANAŠNJICE

Ovih se dana obilježava Kristalna noć, Svaki iole obrazovan čovjek zna da je to za milijune ljudi značilo smrtnu osudu... ne brzu i bezbolnu smrt, već smrt od gladi, bolesti, iscrpljenosti, batina, plinskih komora i svih drugih užasnih načina koje neću spomenuti. Pa se ipak tamo, u moru nacističkog ludila, našao nekakav Schindler koji je imao ideju kako da spasi barem dio tih osuđenika na smrt,  hrabro riskirajući i vlastiti život. 

Jeza hvata svaku normalnu osobu gledajući te reportaže. Zarobljenici, potpuno obespravljeni. Nisu imali status čovjeka, nisu imali status živog bića. Bili su naprosto objekti za zadovoljavanje sotonskih strasti onih koji su se odlučili igrati Boga.

I tako iz epohe u epohu, caruje bolesni ljudski um.

Danas? Nije se puno toga promijenilo. Bolesni ljudski um caruje, kao što možemo iščitati iz aktualnih reportaža o masovnom "uzgoju"  (!!) životinja. Ne pada nam teško povući paralelu među nesretnicima iz sabirnih logora, koji su postojali i u Hrvatskoj, i sabirnih logora, odnosno "farmi" u kojima bolesni ljudski um  zaražen sotonom drži zatočene životinje, odbijajući svaku pomisao da te iste životinje osjećaju strah, proživljavaju čitav život u užasu tamnice, ne videći ni sunca ni mjeseca. Za detalje izvolite pogledati na youtube-u, nažalost materijala je više nego dovoljno. Kao na primjer ovo
https://youtu.be/fLrUc8riVJ0

Ljudi se masovno groze nad nasiljem kakvo je vladalo za vrijeme Drugog svjetskog rata. No koliko je ljudski rod u vlastitom razvoju doista napredovao?
Odgovor na to najbolje se da iščitati iz ljudskog odnosa prema životinjama.

Koliko se ljudi samo zaklinju u Isusa, koliko se samo naglašava nekakav status kršćanstva odnosno katolicizma !! A kad pogledamo konkretno stanje svijesti u ljudskim glavama, zatrovanih mržnjom, zaraženih religioznim  i inim ludilom, u potrazi za čisto fizičkim nasladama, za prežderavanjem i opijanjem,  ispada da za Isusa  i njegov nauk nitko živ nije čuo! Ili vrlo mali broj onih koji su ga razumjeli - ŠTO UČINITE JEDNOM OD MOJE NAJMANJE BRAĆE, MENI STE UČNILI!

MILOSRĐE TRAŽIM A NE ŽRTVU!

BOG LJUBI JEDNAKO SVA SVOJA BIĆA!

A gdje je to milosrđe u ljudskim srcima?
Gdje ljubav, gdje razumijevanje? Gdje Bog? Bog ne sjedi u crkvama, ne može ga se pozvati krunicama i misama - On je Bog živih, i Bog jest u svemu živome, u svakom živom biću koje je iz svoje neizmjerne ljubavi stvorio! On nije nikakav Bog mračne krvave tradicije, to je zapravo puno više domena sotone kojoj mnogi podliježu iz neukosti, sljepoće, lijenosti i gluposti...  Bog je u svakom janjetu, kozliću, mačiću, teletu, štencu, u svakom ljudskom djetetu  - dok ga odrasli ne zaraze zlom i pokvarenošću! No i za takve je Isus imao riječ - Bolje vam je svezati mlinski kamen oko vrata i baciti se u dubine morske, nego sablazniti jedno od malenih! 

Životinje na lancima = ljudski duh na lancima

A gdje si u svemu tome TI?

Stara fotografija

Nedavno sam dobila fotografiju sa jednog bala, jedanaest godina staru. Moja prva reakcija - prasnula sam u smijeh! Promatrajući je dalje, sva sam se raznježila. Osjetila jak poriv zagrliti tu mladu osobu, punu života i tako vrijednu ljubavi. Nevjerojatan je to osjećaj!! Vrlo sličan onome kada u naručju držiš dijete...

Nevjerojatno je, koliko se čovjek ipak promijeni! U to sam vrijeme bila vrlo stroga prema sebi i vječito nešto na sebi popravljala... Sada znam da za tim nije bilo nikakve potrebe...ono što tada nisam znala - da samo treba naučiti voljeti sebe, a sve ostalo ide samo...

Sretna sam da su godine donijele saznanje, kroz koje na jedan puno sretniji način doživljavam ljepotu ovog prekrasnog svijeta. Saznanje, a ne samo bore! Ali ako su bore sastavni dio spoznaje, na svoje sam ponosna, štoviše, volim ih!

I upravo u ovakvim posebnim, poklonjenim trenucima postaje mi jasno koliko je esencijalno važno upoznati i voljeti sebe! Tek tada smo u stanju voljeti i druge! Ljubav nije potiskivanje sebe i stavljanje drugih u prvi plan, već učenje i razvijanje svega onoga što smo rođenjem u duhu dobili... Nije moguće voljeti ni drugu osobu ako sebe stalno potiskujemo i pokušavamo uvijek ugoditi drugima! Na taj način samo možemo postati frustrirani. Pa i u zapovijedi ljubavi stoji - "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe"! Ne piše da ga volimo više od sebe. To nije niti moguće...

Život je jedna predivna šansa... Cijelim svojim bićem želim se veseliti svakom novom danu.

napisala: Milena Drpić Granić Čović

Vrisak pravednika

...A svijet se okreće dalje.
Sve brže i brže!
bezdan rastvorio ralje
U njih ulijeće Zemlja!

(Meridijani i paralele
Više je ne drže.)

Svi oni   lijepi sati,
zamakli k'o sjena
A pokora, i pepeo
Straža su i smjena.

Pada gusta noć,
duga bezumna noć.
Vrisak pravednika
Ima strašnu moć!

Kap ona što pade
iz nevine duše
zatresti će Zemlju!
Natjerat' će vjetar
da zapuše!

Svjetla gasnu
djeva ludih...
(nespremne ih
smrt zateče)

Ulje mudrih
Zaručniku
Put obasja.
Put radosti,
vječne sreće.

Crtica s putopisa

Moja Hrvatska. Možda još više moja što u njoj ne živim, već dolazim već kako zahtijeva godišnji odmor. Ili slomljena ruka starice majke .

Čim puti što vlakom, autobusom manje. Traje predugo. Čekam na bus koji( prema planu iščitanom sa interneta) treba doći u 11:05. Tu je sa 15 minuta zakašnjenja. Osjećaji su izmiješani. Ljutnja zbog nemogućnosti da dobijem bilo koju informaciju sa autobusnog kolodvora pomalo se rasplinjava. Dan prije zovem autobusni kolodvor u Zagrebu, gdje mi kažu da nazovem splitski kolodvor. Tražim broj. Onaj koji stoji na službenoj stranici splitskog autobusnog kolodvora nevažeći je. Na stranici se gomilaju negativni komentari razočaranih putnika. Facit: nema informacije. Snađi se, druže.

S druge strane, mogla bih i vlakom. Koji by the way kreće u 3 ujutro. Ima još jedan navečer ali taj mi ne odgovara zbog trajekta. 

Na stanici čeka sa mnom jedna postarija žena. Ona nije gledala u internet, no zna da bus dolazi u 11 i 20. Vozi se svaki dan par kilometara, a onda ima 2 kilometra pješke do kuće. Sa šinom u nozi lomljenoj prije 4 godine.  Da vozaču 10 kuna, onako. Nema ništa džabe. 

Mota cigaru.

Imam i ja jednu kutiju sa sobom, nekad mi zatreba. Nudim je i ostavljam joj kutiju, ne treba mi.
Djeca po svijetu se rasula. Živi sama s mužem. Ta su djeca jedni od onih četvrt milijuna koji su napustili Hrvatsku zadnjih godina.

Neka se misli komu se za mislit, govorio je meni moj otac.


(svibanj 2018.)

Moja velika ljubav

Jesen je od djetinjstva bila moja velika ljubav. Fascinirala me mudrost otresanja suhog lišća sa grana, uz podršku vjetra. Mudra stabla rješavaju se suvišnog tereta. Uspravna, ponosna, visoka, još neizrasla, tek stabljičice tanje od ružine peteljke, velebni stari hrastovi raskriljenih ruku, tankovite breze što jasno daju do znanja da su plave krvi, otmjeno bacaju raskoš suhog zlata sa svojih grana... Pripremaju se za novu haljinu, ne žele taj teret oko vrata. Raduju se novoj haljini! Odbacivanje stare postao je pravi kulturni događaj za sve koji gledaju srcem, a raduju se gledati i očima. I slušati, slušati, upijati taj neopisivi zvuk jezika vjetra koji ima opijajuću moć, bolju od najstarijeg vina...
Jer on otvara vrata duše, provjetri je i ostavlja ugodan miris svježine i lakoće,  da se i glava na ramenima ćuti lakšom a jezik ti ipak nije zadebljao, ni noge ti se ne zapleću, koračaš polako kao da si i sam dio vilinske bajke čiji svjedok si upravo bio... bez da si i kap vina popio.

Zato ih toliko volim, ta mudra stabla. Iako su se ukorijenila na jednom mjestu i nisu oplovila svijet, njihovo korijenje iz majke zemlje vuče sok koji i nama daje život. Oni taj sok pretvaraju u kisik, bez kojeg nam nema života.

Eto, koliko smo dio cjeline. Nismo usamljene  i tužne jedinke koje moderni svijet uspješno zadnjih desetljeća proizvodi! Kome su potrebne seanse sa deprimiranim psihijatrom,  ili mlake beživotne svećenikove prodike... Lijek je u svemu što u sebi ima život! Pa živimo ga onda i pustimo svim bićima da žive!
Naš Bog je Stvoritelj i Bog je živih!

A mrtvi neka i nadalje pokapaju svoje mrtve. 

Isus i farizeji

On daje ljubav svemu stvorenom.
On, Otac, jednako ljubi kamen i cvijet,
sve životinje, narode i rase,
i jedini On je svet.

Farizeji se prozvaše svecima. Oblače na se
grimizno ruho, puni taštine pružaju ruku
na poljubac
 omamljenom puku

                         bjesomučno pune riznice što hvata ih već rđa
                                       što nanjušio već ih je  moljac

Onomad  ih Isus rastjera iz hrama
pobaca im stolove, prosu srebrnjake
no vratiše se opet  te sad s dosadom
slušamo propovijedi njihove mlake

Traže prva mjesta  među svjetinom
guraju se zlatom nakićeni u vip lože
trbusi im i bedra pohotno pod haljom stenju,
spominju Ti ime uzalud, Bože 

Dobacuju si međusobno časti i vlasti
želja za svjetovnom moći njihov je bog
pun laži, groznih nad djecom sablazni
izvana obijeljen, a pun strave grob

Brojne enciklike svjetovne politike
A Isus kaza samo - " Ljubi!"

A što s onom "ne ubij?"
oduvijek-zapovijedi?
Bog nikad ne kaza da  ona
samo za čovjeka vrijedi!

   -----***----------------***-----------------***------

Punih trbuha  zamašćenih lica
uštirkanih talara sa oltara
drveni kip kamena bista
nigdje ni traga Isusa Krista.

Brat Vjetar

Ispruži ruke! Čudotvorni jesenji vjetar (Brat Vjetar) podigao je lišće u vrtlog,  uskomešalo se, zašaptalo u visini gore, zašuškalo u svojim krutim  večernjim opravama... Pada nježno, poput blagoslova Stvoriteljeva, po meni, po putu, po zemlji, odnosi ga u divljem vrtlogu rijeka da postane ponovo prah... Iz kojeg će život niknuti nanovo!

Prah sam, čega da se bojim? Ne zaboravljam da ću Ti se vratiti, Oče! To može biti već sutra, neka bude onako kako je nabolje... Moj duh žeđa Tvoj mir, stotine tisuća ruku podižemo prema nebu, prema usnulom blagoslovu lišća, svi koji smo rođeni iz Tvog dlana... Nestaje patnja, nestaje ljudska mržnja, nestaje licemjerje izleženo iz kolijevke kukavičluka, nestaje sve suvišno, sve što se nije nanovo rodilo u Tebi...! Otvaraju se pukotine, za sve  ima mjesta!
Sve što je Tvoje, neće umrijeti ❤
(2017.)

Dan kada su zvijezde dobile bracu /mom Žući

te večeri kada si umro već je bila jesen
tankoćutne breze i prastari hrastovi posuli su te suhim zlatom sa svojih grana vjetar
im je pomogao
kada te je majka primila nazad u svoje krilo

već sutradan kiša je isprala trag sa ceste

sad te tražim rukama poput slijepca
očekujem svakog trena da dođeš vidim
tvoje milo lišce te mudre oči ne mogu
te zvati jer ime ti je ostalo u vrisku
na onoj cesti i neki šiljak mi je probio srce

kad sam te ugledala kako tamo ležiš

vrisak i ja ostali smo na cesti i onda
kada je kiša već bila isprala trag od krvi
trag kao od zvijezde padalice sjećaš li se
kad smo je ugledali one hladne decembarske zore
poželjela sam da budeš sretan ti si sada sretan
ubuduće moram dobro promisliti prije nego zaželim želju 

sva radost sve što je bilo lijepo
poput jarma mi za vratom sjedi proći će znam
i da znam za ponovni susret jednog dana ali
kažu da moramo živjeti u sadašnjosti ne u budućnosti

oprosti što se ne mirim proći će sve će jednom proći
ovo je moj način da ti kažem koliko puno sam te voljela

teški su ovi dani ali jača je ljubav i radost i svjetlo od tame

zvijezde su napokon dobile jednog bracu zašto uvijek sestricu
pamtim te dane bilo ih je puno Žućo više od sedamsto
spremila sam ih na sigurno da ih imam
sad kada mi trebaju

trebaju mi

Evolucija kroz revoluciju

Ljudski zakoni
Nipošto univerzalni
Uskogrudni
Ozakonjeni besmisao
Ozakonjeno bezakonje
Proturječje Zakonu
Pokrenuto vodenicom novca,
ne pravde

Siromašan je uvijek u krivu!
A bogataš stalno zaboravlja da će na put
bos (opet)
poput obespravljenog migranta,
bez prstiju da uključi mobitel
Bez jezika, jer ga je za života odveo u propast
(Skupa s njegovom razvratnom ženom)
Uložen je prigovor, i prihvaćen.
Stavljen na tezulju,  i pokazalo se da je kriv.

(Čak  i onaj dašak tamjana
što pod raskošnim rekvijemom
(dok neki su se pravili da plaču a svećenik se očajnički pokušavao sjetiti nečeg lijepog iz pokojnikova života)
naškubljenog nosa ovlaš ga dotaknuo,
pobjegao je u eter da živi glavu spasi.)

**----         **------          **-------      **-------

Umova porobljenih, pišete zakone o pravima
i o slobodi. Ali tko
će nas osloboditi od vas nakaradnih, tko
udijeliti pravicu?

Ne pravicu šugavih revolucija,
koje su u najkraćem mogućem vremenu požderale
I vođe i tekovine revolucije
Jer ljudski je duh tako slobodarski nepredvidiv da se nikad ne zna kad
će podivljati i požderati sve oko sebe
Hoću reći, spontan,
u svom ludilu čak kreativan

Sva vaša postignuća bit će bačena
Zvijeri u podzemlju
Ona je na lancu a zvijeri
su odavno već izmigoljile na površinu
Uzalud se nadate
Bog vam nikad više neće poslati svog Sina
Poslat će vam ono što ste zaslužili
Zvijeri jedu zvijeri dok mašu
certifikatom na kojem piše
da su baš oni
da su samo oni!
stvoreni na sliku Boga.
I da stoga,
imaju pravo ubijati
(To, doduše, ne piše na certifikatu)

Ali piše u Zakonu da
"Ne ubij"

Nema tog zlata koji dušu otkupiti može
Na tezulji pravde ono dvostruko je teže
(Bez suca, bez  porote do temelja  sažeže)
A Zvijer se stoljećima
hrani vašim utrobama

Ljudi i oblaci

Oblaci putuju u krug.

Kad se skupe u punom broju, obično bude kiša. 

Kada na putanji dođu ispod zemlje, budu gejziri.

Ljudi putuju u krug. Kad se skupe u sabornicu, obično bude pizdarija.

Kada na svojoj putanji dođu ispod zemlje, pizdarijama dođe kraj.

OBUČENA U LJUBAV

U priči, u bajci što od djetinjstva
nosim je sobom, u snu,
ostao je tvoj miris,

i tvoj pogled, koji ne ostavlja izbor.

Putujemo
kroz baršun neminovnosti,
nepogrešivo se nalazimo!
(Pssst...! Ne govori jer
jezik je alat lažljivaca što znaju
napamet definiciju ljubavi
a nikad je nisu upoznali;)

Napuniti tobom
želim bezdan svoje duše,
da sutra, kada odem,
ogrnuta tvojim dodirom,
svetom šutnjom tvog pogleda
obučena u ljubav,
vjera ponese
sva četiri skuta moje haljine.

ODA ŽIVOTU (for my firstborn)

Primila sam život,
i moja je duša dobila krila.
I moja je duša rasla sa tobom,
srasla neraskidivo  nitima svjetla.

Svaka tvoja radost je more moje radosti!

Po putu koji je ostao iza,
kada je u proljeće okopnio snijeg,
ležalo je  lišće koje je virtuoz vjetar
na svom posljednjem koncertu
(u pješčanom duru)
svojom dirigentskom palicom znalački
samljeo u prah.

Kada zatvoriš jedna vrata,
otvore se druga. I treća.
Uđi slobodno! Negdje iza njih nestrpljivo
pocupkuje tvoja sreća!

Inspiracija iz oblaka

Zlatokosa djevojka na konju
s repom kao u morske sirene
s grivom od guste oblačkove koprene.

Nimbuse gazi, iz njih kišu gnječi 

k'o što vino iz slatkih boba
od čovjeka napravi roba,
hoteć' da ga izliječi.

VODA ŽIVOTA

More. Ne obično.
Prozirno, kao da ga nema,
poput spavaćice djevojčice
na rastanku sa zvijezdom Danicom,
što baca po rosi  pregršt praha preostalog
od sinoć

Uranjam u pijesak.  Sveta je
ovo voda! U milini sunca
treperi dno.

Nigdje nikog nadaleko!
Nigdje nikog uopće.

Uranjam u vodu života
Put je svuda i nema puta
pa ipak, put ovamo vodi
tijesan; nije moguće
da netko slučajno zaluta.

.

Nametnici

Vuče se krug.
Vijuga, meandrira,
mijenja tok.

Roblje vraća dug.
Bez pravca glavinja,
kandžija uz bok.

Bože! Za koga si umro?
Za gliste? Za crve?
Za ove što se grizu do krvi,
uvjereni da iskupio si i njih
svojom presvetom krvi?

Za ove, što neopranog srca,
litanijama viju?
Razdor što siju?

Za kolonije nametnika
što popasoše Edenski vrt?
Nagradi ih, čekaju.

Predobra je smrt.

Ljubav II

Ljubav je nešto isuviše veliko,
A mi bi da je stavimo u riječi!
Ona je treptaj rose u oku,
vid što vraća i dušu liječi!

Mislima putuje s kraja na kraj svijeta,
bez granice, bez brane,  za svo vrijeme leta!

Otvori joj svoja vrata,
u srce je pusti!
Da, kao ptica, umorna sa juga,
Na jastuke duše svoju glavu spusti!
❤

(Ljubav)

Inspiracija iz slike

Mir je tamo gdje je dom.
I ljubav je tamo! Iza hridi
grebena što na nebu bez oblačka bridi
pocupkuje val s kanala žalu svom.

(#Inspiracija iz slike)

Susret

Sazviježđe
u snopu,
pozvanom na gozbu,
pa razasutom u bezbroj
magnetskih valova. Tvoj odraz je
sjenka maglice što izdiše.
Dolaziš.

Duh u zatočeništvu

Duh u zatočeništvu

Duh u zatočeništvu.

Povez preko očiju
dok slušalice u ušima
odzvanjaju metalnom glazbom
da živnuo bi mrtvi duh
od sintetike.

Sve što bilo je dobro,
treba zamijeniti kopijom.
Što lošijom, molim!

Dragi Kriste, brate moj!
Za koga Ti si umro?
Za horde iz laboratorija??

Izaberi svoj narod,
onih stočetrdesetičetiri tisuće

što od kamenja podići ih možeš
što mora se pred njima dijele
što tvoji  doista jesu

znakovi vremena govore

Možda doista
još stane u čašu gorčine,
možda doista
možeš još još još
trpjeti?

Ne kažeš ništa na rat
pod krinkom mira
na svetogrđe pod krinkom čistoće?
Pilat  kaza!

(znaš li da postoji
religija nazvana
imenom Tvojim?)

Pilat kaza!
Zato si šutio.

Neka bude volja Tvoja!
Tu sam kad bude vrijeme
da prekinemo šutnju.

More na dlanu

Na dlanu - more!

Visoko gore
dižem pogled -
i gore je more!

Huči, grmi,
vratnicama nebeskim treska,
munja nesloge bačena
što strepi od vlastitog bljeska,

pa blaženo miruje,
pa nježno pomiluje
sedef školjke, skrit
u tajnom bezdanu pijeska. 

More na dlanu,
na života crti.
Pod kožom  slano
poput krvi

vječito vrvi.

Ne boji se smrti.

More na dlanu.

Otvori branu!

Daj prostora novom danu.

MOJA PUČIŠĆA

sanjivi dolovi , brežuljci 
što izrasli su na
kostima dobrih
duhova 
s  ognjišta mojih i tvojih  pređa

kamen putokaz
ili kamen
spoticanja?

sva slađ života koju tražiš
tu je

podigni kamen

Nada

(za Nadu)

Ja te opisah, a mislim da sam pogodila 
Sretan Ti, i neka ih još puno bude ❤

Nada
živi vječno
Umire posljednja

Umire li?

Nada
za dalje
Za slijedeći korak

Za novi dan!

Uz osmijeh
i kad je teško

Ona, kao i ti,

blagoslivlja svojim majčinskim dahom

oplemenjuje svojim blagorodnim prahom

A kad je baš ono
teško, najteže
spusti se suza

kao iz kišnog oblaka

kako bi progledao cvijet i uzbujala trava,

i vode se napila bubamara,

na listu što spava.

I bude sve dobro.

I opet bude sunce.

Puno ti ga je srce ❤

ROĐENDANSKA

sto najljepših  želja,
zdravlja i veselja,
za rođendan tvoj!

da prati te sreća,
da puhneš u još  bezbroj svijeća,
da godinama ne pamtiš broj!

ZAVEŽLJAJ TUGE

Zavezat' ću u zavežljaj
svoju tugu
opteretiti je kamenom
ogorčenja
i baciti
daleko od sebe!

Da se više
ne vrtim u krugu,
da ne nadraste  me
moja sjena,
da bez žaljenja i krivnje
pretvorim se u sebe!

Valentinovo u braku

Valentinovo

u braku
svaki je dan.
Da u mraku
ne sjediš sam.

Da imaš komu
reći "laku noć".
Da na bal
s kim imaš poć.

Da se imaš
na koga naljutiti!
Naglas se svadit!
Vrata zalupit!

Da ima tko
za sve biti kriv!
Za svijet u boji,
Da ne bude siv 

I navečer,
kad utoneš u san,
sretan da budeš
što nisi sam ❤

Spoznaja

sitno sniježi
još je uvijek zima
u zraku miris
hladnoće i dima

ide svojim tokom
a ipak je čudo
srce kada shvati
veseli se ludo

baš je onako
kako mora biti

kada spoznaš
lakše će ti biti

Svijet nam je prizn'o, još samo da sebi priznamo

Svijet nas je prizn'o!
U ono doba krizno.

A šta nam je prizn'o?

Da smo roblje
bez slobodne volje
I da nam nikad neće biti bolje?

Uzjogunili se branitelji lažni,
bahate se, mišića snažnih!
Oni  pravi, k'o po kazni,
nema ih nigdje! Džepova praznih.

Nikad nije bilo bolje!
U se na se do mile volje!
Sve o trošku naroda, ročkasi se slave,
Sve o glavu naroda, domjenci se prave!

Za lijekove djeci ne može biti,
dok se Avet ne zasiti.
Kome se ne sviđa, marš van!
Šta je tu tvoje? Od banke je stan!

Kataklizma. Opći potop.
Krivo tumači bibliju pop.
Bog je ljubav, pajdo moj!
Bog je Svevišnji, nije tvoj;

Sa hrtovih ekrana vječite tri riječi:
oluja i bljesak što agresiju liječi.
U nas nema zločinaca, samo heroja
Puna heroja Hrvatska je moja.

Kakav smo mi to narod
Bože mi oprosti!
Iz četrdestpete
još brojimo kosti?!?

-----------********-----------

Bože,
ako može,
neka rode se ljudi
iz nove loze

sumporom i ognjem
zaspi parazite
nemoj čekati
da se zasite!

Bez granica

Svijet, bez granica.

Granice su, znate to, 

načinjene od boli

Slobodan je samo onaj,

koji voli.

Možeš li, možeš li...??

Gusta magla nad gradom.
Čovjek, ispaćen. Ne radom!

        ---------------   *****  ----------------

Smještaj je plaćen krvlju.
Mrtvih. I razumom živih!
Ostavlja li laž na srcu mrlju?
Pravednih? Ili krivih?

Koje je ime narodu roblja?
Što biču se egipatskom klanja?
Igara i kruha! (Narodna volja!)

Želja za slobodom sve manja.

  ----------      *****      ---------

Možeš li izaći iz okova
Što nametnuo si ih sebi?
Odreći se krivih bogova?
Prepoznati, da život
jedino je, što vrijedi?

  ???
?