petak, 22. ožujka 2019.

Mau

imala si lipi život,
svoj vrtal, svog Fredija
svoju Brigitu i svoju Mariju ❤
bila si puna života,
miševe lovila,  penjala se po stablima
svoje si jude volila
a onda si se razbolila
dugo si se, dugo borila,
bili smo uz tebe
kad si izgubila
i sad si se popela gori
priko mosta od duge
morali smo te pustit da ideš
ni bilo druge
tvoje molo tilo sad miruje
a možda još  ptičice slušo?
pod suncem  ćeš se pritvorit u cviće
a u srcu u jubov, mila naša dušo ❤
Grubi su prid nami doni,
boli,
srce istišće suzu vruću
ali tebe već ne boli, sad si dobro...
Putuj nam  sretno i pozdravi Žuću ❤

ponedjeljak, 18. ožujka 2019.

U snu sam srela svoju smrt

U snu sam srela svoju smrt, rekla mi je: draga, imaš izbor - možeš me se bojati i misliti da mi  možeš pobjeći, a možemo se i sprijateljiti... kako god  ti hoćeš... Ali ne prigovaraj kada dođem;

🙂

Smrt je poput brane,
na kraju puta filtrira sve
naše dane,
sve propuste iz neznanja
ili kukavičluka. Svi trenutci
što mogli su biti lijepi,
(da nismo bili slijepi)
svi su tu,
čekaju.

Smrt nije sudac, smrt je ogledalo
ne bojimo se, ako sebe znamo.
Nije tajna - natrag dobivamo ono što damo.
Nema u smrti iznenađenja,
ako sebe znamo.

Ona čeka, da se navrši vrijeme,
zna dan i čas
bolje od nas.
Čeka nas, da nam vrati
sve što nas ide; da naplati
dugove kockanja s vremenom,
bježanja, pretvaranja, laži,
ne prima mito i ne da se ublažit'
strogo ti češlja misli, gleda te neumoljivo
pod pogledom njenim  se tališ.
Ona nije sudac, nemaš pravo da se žališ;
Ta tko ti je kriv?
Što si radio dok bio si živ?

Rastaju se od života lagano
oni bez tereta; vedrih lica.
Jer za života već  biramo odredište,
a smrt je samo propusnica.

nedjelja, 17. ožujka 2019.

tebi

u tvojim rukama spavam jer ti si dio meine
                                                                jučer i danas i sutra
                                                      još jednom sutra pa opet sutra

vrijeme mi piše  po licu 
tintom uzetom iz kose , najdraži
mu je chiaroscuro iz renesanse rođen

oči su svjetlo i osmijeh je svjetlo
sve drugo neka se ugasi

četvrtak, 14. ožujka 2019.

Uskrs

Daklem, nepoznat netko ovako je opisao Božić, odnosno ljudsko poimanje njega: "Praznik zbog kojega se najviše ubija, zove se  praznik ljubavi, mira i radosti."
A Uskrs?

Vrlo mi je draga ona Isusova rečenica - " Činim sve iznova" ❤  U njoj je sadržan Uskrs. Ili:
Istina će vas osloboditi.
Tko traži, taj nalazi.
Činite ono što želite da se vama čini.
Sve je moguće onom koji vjeruje.
TEŠKO VAMA, LICEMJERI.

Novi zavjet - Isusovo djelovanje. Nigdje nema spomena tomu da Bog traži klanja životinja- baš naprotiv, jasno je rekao: MILOSRĐE TRAŽIM A NE ŽRTVU. Isto tako je jasno rečeno da su  oni koji nemaju milosrđa već  "primili svoju plaću"

Uskrs se u 21.stoljeću slavi ništa manje krvavo nego  Božić Kako je to moguće, kada nas Isus tako nije učio?

Podsjeća me to na scenu kada je u nekom selu umro čovjek pa su seljani došli stražariti kraj mrtvaca. U neka doba, pod utjecajem alkohola i ko zna čega još, zaboravili seljani potpuno na poštovanje, pijetet i na mrtvaca te se pravo razveseliše, uz pjesmu i uz harmoniku, raskalašeno se zabavljajući. Naiđe tuda putnik namjernik, pa misleći da je neko veselje, možda svadba, svrati da vidi šta se to slavi. No, kada je ušao unutra, ugledao je mrtvaca na odru, a okolo seljane koji su raskalašeno igrali i pjevali, izbezumljeno  skakali, pijani i van svake kontrole... Čovjek nije mogao doći sebi od čuda i užasa koji ga je spopao.

Tako je, izgleda, i sa Isusovim učenjem ... Klanja za Božić, klanja za Uskrs. Drag nam je izgleda  puno Stari zavjet  i mazanje dovratnika krvlju, pa bi Novi zavjet, u kojem se pojavljuje Isus koji čini SVE NANOVO,  trebalo preskočiti. Izbrisati s lica zemlje, jer on nam je ta smjernica koja ukazuje kada nismo na pravom putu.
Kao i oni farizeji od kojih se smatramo boljima 😞
Ah da, i igranje jajima. Jaja se za Uskrs pretvore u igračke. Ali, zar nije u tom jajetu zametak života? I onog najmanjeg, pa opet Otac za njega zna... A šta mi ljudi radimo sa Božjim djelom? Igramo se s njim, raskalašeno poput onih pijanih seljaka, potpuno zaboravljajući jednostavnu činjenicu da je u svakom jajetu malo Božje čudo. Igramo se, pa kad se zadovoljimo, bacimo u smeće.
Uskrs= klanje janjaca i tucanje jajima. To je u 21. stoljeću Uskrs. 
I tako se Isusova riječ pretvorila u izbezumljeno slavlje pijanih i raskalašenih... Oni naravno ne mogu nauditi Riječi, već samo sebi, što i čine.

Čovjek kada se probudi iz tog bunila, bude najprije užasnut, baš kao onaj putnik namjernik. Nakon toga, zahvalan što se osvijestio...
"Idi i ne griješi više"

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...