You

You formed my smile

with your fingers

and my lips

with your tongue

You formed my breasts

with your hands

and the sun in my eyes

with your kisses

now you may drink

from the river of joy;

that will one more time take us

through the rainbow

You are my missing part,

if you are far away, I am mad!

I've closed you deep in my heart...

Don't ever wanna lose you

I would rather be dead!

I take you with me wherever I go.

I love you, that's all I know!

And yes, it's true,

I could never love another man

the way I love you.

for my husband 

(23th of may 2014.)

My way

Dragi moji, samo je jedan pravi put u zivotu. On mozda vijuga, vodi kroz tunele, nekad se cini neprohodan, ali nekako se opet ukaze putokaz, kada se pocnes pitati jesi li se izgubio... Taj je put sve samo nije lagan. Neudoban je, neizvjestan, ne znas sta te ceka.
Ali da budemo iskreni, ni oni svit koji ne zivi svoj zivot po principu "my way", i njima je zivot isto nesiguran i neizvjestan. S tom razlikom da oni sami sebe uljuljaju u laznu sigurnost, i to tako moze ici danima misecima godinama, pa se onda dogodi nisto vanka regule. Aha! I u tom momentu ga naravno doceka nespremnog, jer on je mislio da ce po tom sistemu moc zivit najmanje sto godina.Lol.
Postoji josj jedna mogucnost, po mom misljenju vrlo zalosna. Da covik zna da tako dalje ne ide, a ipak nastavlja starim putem, zaglusujuci uvijek iznova glas srca, dok se ono potpuno ne utisa, odnosno okameni. Ajme meni ne bi tila da mi se srce okameni. Ja mislim da u svakoj zivotnoj dobi mozemo, smimo, moramo donosit odluke i onda iza njih stajat. Pa kostalo to i zivota. Umrit cemo ionako.
Lip pozdrav, sve vas puno volim.

                                            (by Milena C.)

Moje srce

Kroz sve bure i nevere

kroz sve dane lipe, grube

sa mnom uvik ti si bio

upoznao dobre, loše ljude.

Dok me život tako nosi

kraju svome, k'o val pjenu

dok se smijem i dok plačem

tu si, sa mnom, u mom svemu.

Kroz sve bure i oluje

noći crne što snom more,

tješio me uvijek ti si

sa mnom budan ček'o zore.

Sto smo puta bili na dnu!

Sred gomile posve sami

nikad ti me izd'o nisi...

Umorna sam, sada stani.

Ko će žalit za nas dvoje?

Morski vali, žali pusti?

Kad se nas dva rastanemo

kad tilo ovo dušu pusti.

(by Milena Covic)