srijeda, 27. veljače 2013.

Sunce moje malo

(12. März 2004., for my little baby)


I dok vrijeme prolazi
ja se jos uvijek
borim protiv sebe
a znam da nikad necu moci
zivjeti bez tebe.

Jer ti si moje svjetlo
moje Sunce sto zasja mi svakoga jutra
skroz besplatno, mozda i nezasluzeno...
Ne strahujes kao ja sta ce biti sutra.

I dok vrijeme prolazi,
ja znam da cu uvijek
cuvat te od svega
od ponora svijeta i granica mraka
od dvosmislenih rijeci i bezboznih
                                      pogleda.

Zaprepasteno otkrivam potpuno povjerenje
koje uopce nije od ovoga svijeta...!
Boze, hvala ti za osmijeh
i punasne rucice tog Djeteta.


četvrtak, 21. veljače 2013.

My angel

Don't be sad, my angel,
all the wonderful things
are still waiting for you...

All the beautiful things
are smiling to you.
Just reach out your hand,
and smile back,
that's all you have to do.

Go on, believe in yourself!
Let your wings grow!
Let them take you
to the another end of the rainbow.

Don't be sad,
that what you think of
is gone tomorrow.
The sun's gonna shine again
in your beautiful eyes.
No more pain, no sorrow.

And again you will fly!
You will be
the most beautiful bird
in the sky.

(21. Februar 2013., by Milena Covic)



utorak, 19. veljače 2013.

Doni ditinjstva (for my sisters)



Koliko je godin pasalo
otkad smo skupa stole
mislile smo da nikad nieće pruoć to vrime
kad smo bile mole...

Zlotno lita ditinjstva
zime juga, divje bure
pune igre puste ure
srce je spriemilo u se.
I zatvorilo škure.

I onda,
kad završile su se skule,
i mi se razošle po svitu,
i jo i ti smo odnile sobon
tie done u ditinjstva cvitu.

I sad, o Bože,
nakon voliko godin
čovik se u vrimenu izgubi
a ne bi smi,
i kako vrime prolazi
meni se čini
da smo bile baš ono če jesmo,
da smo živile život
a nismo
se somo pravile da ga živemo...

Imale smo sve
ča srce je snilo
nismo razbijale glovu
za nin čega ni bilo.

Sad se ne vidimo baš čiesto 
kilometri nan dilidu misto,
ali ono ča nas vezije
uvik je ostalo isto.

I dokle guod san živa
to ću nosit sobon
i neka san vako daleko
tuol san, sa tobon. 

                                                    19. veljace 2013.











četvrtak, 14. veljače 2013.

Ljubav je...

...kad se daješ 
i ne kaješ, 
kad iz dana u dan
skupa traješ. 

Ljubav ne pita
 šta jučer je bilo,
već briše ti suze,
uzima te u krilo.

Ljubav se nada
do posljednjeg  časa,
a nada kad umre
plače bez glasa.

Kroza život te vodi
 očima djetinjeg smijeha
nosi te kad padneš pod križem,
prašta, ne poznaje grijeha.

I nikad za cijenu ne pita,
za cijelog života svog.
Ljubav i nema cijenu.
Nju nam je dao sam Bog.


(14. 02. 2013.)


#ljubav #covjek #zivot #dvoje #smijeh #valentinovo #nada




srijeda, 13. veljače 2013.

Život u predbožićno vrijeme



Ili božićno, svejedno. Božić je jedno vrime koje u sebi nosi toliko spiritualnih poruka da bi i najveći nevjernik povjerovao. Sam taj početak, kada se anđeo javlja Mariji i daje joj na znaje kakva je časna , ali i teška, bolna zadaća čeka. Isus, koji je došao među ljude upoznate s Božjim zakonima, kojemu su prethodili brojni proroci, kojega su slijedili mnogi, a mnogi se od njega i okrenuli kad je postalo kritično. Malo ih je koji su ostali do kraja. Imali dovoljno hrabrosti, ili možda dovoljno vjere da prepoznaju tko je bio taj čovjek što nas je poučavao. Nas, slijepce. Ajme. Nekad mi se čini, ni da se danas ponovo rodi, ne bi puno bolje prošao. Među nama - slijepcima.

Šta je za nas Božić? Ko neka predizborna kampanja u svijetu politike. Trči vamo, trči tamo. Sve se mora obavit. Sve se mora kupit. 

Ovdje mi pada na pamet nečija mudra rečenica - "trošimo novac koji nemamo na stvari koje ne trebamo da bi impresionirali ljude koje ne volimo". 

Ajme i opet ajme!! Di ostaje taj mir u duši, ta spoznaja, svijest o tome tko je taj koji nas je prije više od 2000 godina pohodio? Te nas kroz darove ljubavi i našega bližnjega pohađa i dandanas...  Nas, slijepce...


Di je ostala ta povezanost s Bogom, izvjesnost da nam se jednog dana za koji nemamo pojma koji bi mogo bit, spremit na put bez povratka i bez prtljage krenut tamo di smo od početka znali da ćemo doć??? Tamo di nas zapravo niko neće pitat koliko smo vrsta keksa ispekli za ovaj Bozic 2015. Ni koliko smo vrsta pečenja pripremili pa onda više od pola bacili! Samo da ne bi zafalilo!! Sve samo to ne...!!

Ljuta sam na ovaj potrošački Božić. Ljuta sam jer sam krajem 9. miseca u jednoj trgovini u shopping-centru vidila okićen bor. Božić u septembru? Onda bi po tome i Uskrs već odavno prošao!! Viš, možda to i ni tako loša ideja??  Da odma sad ofarbamo i jaja!  Pa ćemo ispod bora, pored jaslica posadit odma i jednoga uskršnjega zeku obučenoga u bundu od djeda mraza. Skužajte, djeda božićnjaka. (Nikako da naučin. Moji su Božići bili u onon sistemu i ne mogu in, ni uz najbolju volju, nać nikakve zamjerke.) Jerbo nan je tolika priša! Nema se vremena za dvi fešte u godini e. Jerbo je vrijeme zlato. A zlato, kao što znamo, drma sviton!

     - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 

Potreban mi je jedan mirni Božić, bez stresa i previše jela. Onaj, sa puno mira u duši . I molitve. I zahvalnosti prema dragom Bogu, koji nas, evo već više od 2000 godin drži na ovoj Zemlji jer je dobar, predobar!! Ma ne znan do kad će još. Mislin da čak i tako visoko inteligentnim i uzvišenim bićima jednom mora puknut film.
To kad se dogodi onda smo najebali.

Sretan vam Božić.

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...