VIŠE OD RIJEČI

Ova je fotka puno više od riječi...  Ljubav, i samo ljubav ❤
Proces vađenja glave iz pijeska nije lagan, jer su stoljećima unazad naši preci  tako živjeli. Mi naprotiv, kao vjernici, ne možemo negirati Isusov nauk niti dozvoliti da se Njegove riječi izvrću kako bi se sačuvale farizejske fotelje.

Job 12 -
7Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. 8Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti. 9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! 10U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.

Od svih nabrojenih bića, čovjeku je dana najveća inteligencija.
Od svih gore nabrojenih bića jedino čovjek zaboravlja da se Boga štuje poštivanjem Božjeg djela, tj SVAKOG  Njegovog stvora.
Tako da veliki broj "vjernika", baš kao u Isusovo vrijeme, štuje Boga ustima,  a u srcima  "grobovi obijeljeni".
Međutim, Isus štuje život -  i svojim riječima motivira nas da tražimo sreću u životu, onu dubinsku sreću koja proizlazi iz mira u duši. Nikada nije bila Božja volja da patimo! On svim svojim stvorovima želi čistu radost.

Čista radost počinje ovim: NE UČINI BLIŽNJEMU SVOMU ONO ŠTO NE ŽELIŠ SEBI.

Ne treba posebno naglašavati da se pod bližnjima misli na svako Božje stvorenje, nikako  samo na čovjeka.

Dokle god škodite bićima oko sebe, kakvo milosrđe imate očekivati?

Bog je milosrđe, ali i pravedan. Međutim, u ljudskoj stvarnosti često ga se smatra nekakvim senilnim starcem koji sa nebesa gleda prema Zemlji i odsutno se smješka  "nestašlucima" ljudi, te oprašta i zaboravlja apsolutno sve  

Nestašluk, kao što je, recimo, zavist. Čak i unutar obitelji! Neumjernost - sve meni, a drugi neka se misle. Ogovaranje. Lažno svjedočenje. Prežderavanje, opijanje. Gubitak kontakta sa svojom dušom, što u prijevodu znači izgubiti sebe. Nevjerojatno koliko ljudi funkcionira po shemi da to izvana liči na život, a iznutra je duša umrla već odavna... I život sa njom, ujedno. Jer su ljudi gušili u sebi tu Božju želju da budu sretni, imamo danas sliku svijeta kakvu smo sami stvorili  - rat, netrpeljivost, strah na svakom kutu i koraku.

To je slika svijeta kakvu NE ŽELIMO! No ako je želimo mijenjati, moramo se mijenjati MI, IZNUTRA.
Rezultati neće izostati.

SABIRNI LOGORI DANAŠNJICE

Ovih se dana obilježava Kristalna noć, Svaki iole obrazovan čovjek zna da je to za milijune ljudi značilo smrtnu osudu... ne brzu i bezbolnu smrt, već smrt od gladi, bolesti, iscrpljenosti, batina, plinskih komora i svih drugih užasnih načina koje neću spomenuti. Pa se ipak tamo, u moru nacističkog ludila, našao nekakav Schindler koji je imao ideju kako da spasi barem dio tih osuđenika na smrt,  hrabro riskirajući i vlastiti život. 

Jeza hvata svaku normalnu osobu gledajući te reportaže. Zarobljenici, potpuno obespravljeni. Nisu imali status čovjeka, nisu imali status živog bića. Bili su naprosto objekti za zadovoljavanje sotonskih strasti onih koji su se odlučili igrati Boga.

I tako iz epohe u epohu, caruje bolesni ljudski um.

Danas? Nije se puno toga promijenilo. Bolesni ljudski um caruje, kao što možemo iščitati iz aktualnih reportaža o masovnom "uzgoju"  (!!) životinja. Ne pada nam teško povući paralelu među nesretnicima iz sabirnih logora, koji su postojali i u Hrvatskoj, i sabirnih logora, odnosno "farmi" u kojima bolesni ljudski um  zaražen sotonom drži zatočene životinje, odbijajući svaku pomisao da te iste životinje osjećaju strah, proživljavaju čitav život u užasu tamnice, ne videći ni sunca ni mjeseca. Za detalje izvolite pogledati na youtube-u, nažalost materijala je više nego dovoljno. Kao na primjer ovo
https://youtu.be/fLrUc8riVJ0

Ljudi se masovno groze nad nasiljem kakvo je vladalo za vrijeme Drugog svjetskog rata. No koliko je ljudski rod u vlastitom razvoju doista napredovao?
Odgovor na to najbolje se da iščitati iz ljudskog odnosa prema životinjama.

Koliko se ljudi samo zaklinju u Isusa, koliko se samo naglašava nekakav status kršćanstva odnosno katolicizma !! A kad pogledamo konkretno stanje svijesti u ljudskim glavama, zatrovanih mržnjom, zaraženih religioznim  i inim ludilom, u potrazi za čisto fizičkim nasladama, za prežderavanjem i opijanjem,  ispada da za Isusa  i njegov nauk nitko živ nije čuo! Ili vrlo mali broj onih koji su ga razumjeli - ŠTO UČINITE JEDNOM OD MOJE NAJMANJE BRAĆE, MENI STE UČNILI!

MILOSRĐE TRAŽIM A NE ŽRTVU!

BOG LJUBI JEDNAKO SVA SVOJA BIĆA!

A gdje je to milosrđe u ljudskim srcima?
Gdje ljubav, gdje razumijevanje? Gdje Bog? Bog ne sjedi u crkvama, ne može ga se pozvati krunicama i misama - On je Bog živih, i Bog jest u svemu živome, u svakom živom biću koje je iz svoje neizmjerne ljubavi stvorio! On nije nikakav Bog mračne krvave tradicije, to je zapravo puno više domena sotone kojoj mnogi podliježu iz neukosti, sljepoće, lijenosti i gluposti...  Bog je u svakom janjetu, kozliću, mačiću, teletu, štencu, u svakom ljudskom djetetu  - dok ga odrasli ne zaraze zlom i pokvarenošću! No i za takve je Isus imao riječ - Bolje vam je svezati mlinski kamen oko vrata i baciti se u dubine morske, nego sablazniti jedno od malenih! 

Životinje na lancima = ljudski duh na lancima

A gdje si u svemu tome TI?

Stara fotografija

Nedavno sam dobila fotografiju sa jednog bala, jedanaest godina staru. Moja prva reakcija - prasnula sam u smijeh! Promatrajući je dalje, sva sam se raznježila. Osjetila jak poriv zagrliti tu mladu osobu, punu života i tako vrijednu ljubavi. Nevjerojatan je to osjećaj!! Vrlo sličan onome kada u naručju držiš dijete...

Nevjerojatno je, koliko se čovjek ipak promijeni! U to sam vrijeme bila vrlo stroga prema sebi i vječito nešto na sebi popravljala... Sada znam da za tim nije bilo nikakve potrebe...ono što tada nisam znala - da samo treba naučiti voljeti sebe, a sve ostalo ide samo...

Sretna sam da su godine donijele saznanje, kroz koje na jedan puno sretniji način doživljavam ljepotu ovog prekrasnog svijeta. Saznanje, a ne samo bore! Ali ako su bore sastavni dio spoznaje, na svoje sam ponosna, štoviše, volim ih!

I upravo u ovakvim posebnim, poklonjenim trenucima postaje mi jasno koliko je esencijalno važno upoznati i voljeti sebe! Tek tada smo u stanju voljeti i druge! Ljubav nije potiskivanje sebe i stavljanje drugih u prvi plan, već učenje i razvijanje svega onoga što smo rođenjem u duhu dobili... Nije moguće voljeti ni drugu osobu ako sebe stalno potiskujemo i pokušavamo uvijek ugoditi drugima! Na taj način samo možemo postati frustrirani. Pa i u zapovijedi ljubavi stoji - "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe"! Ne piše da ga volimo više od sebe. To nije niti moguće...

Život je jedna predivna šansa... Cijelim svojim bićem želim se veseliti svakom novom danu.

napisala: Milena Drpić Granić Čović

Vrisak pravednika

...A svijet se okreće dalje.
Sve brže i brže!
bezdan rastvorio ralje
U njih ulijeće Zemlja!

(Meridijani i paralele
Više je ne drže.)

Svi oni   lijepi sati,
zamakli k'o sjena
A pokora, i pepeo
Straža su i smjena.

Pada gusta noć,
duga bezumna noć.
Vrisak pravednika
Ima strašnu moć!

Kap ona što pade
iz nevine duše
zatresti će Zemlju!
Natjerat' će vjetar
da zapuše!

Svjetla gasnu
djeva ludih...
(nespremne ih
smrt zateče)

Ulje mudrih
Zaručniku
Put obasja.
Put radosti,
vječne sreće.

Crtica s putopisa

Moja Hrvatska. Možda još više moja što u njoj ne živim, već dolazim već kako zahtijeva godišnji odmor. Ili slomljena ruka starice majke .

Čim puti što vlakom, autobusom manje. Traje predugo. Čekam na bus koji( prema planu iščitanom sa interneta) treba doći u 11:05. Tu je sa 15 minuta zakašnjenja. Osjećaji su izmiješani. Ljutnja zbog nemogućnosti da dobijem bilo koju informaciju sa autobusnog kolodvora pomalo se rasplinjava. Dan prije zovem autobusni kolodvor u Zagrebu, gdje mi kažu da nazovem splitski kolodvor. Tražim broj. Onaj koji stoji na službenoj stranici splitskog autobusnog kolodvora nevažeći je. Na stranici se gomilaju negativni komentari razočaranih putnika. Facit: nema informacije. Snađi se, druže.

S druge strane, mogla bih i vlakom. Koji by the way kreće u 3 ujutro. Ima još jedan navečer ali taj mi ne odgovara zbog trajekta. 

Na stanici čeka sa mnom jedna postarija žena. Ona nije gledala u internet, no zna da bus dolazi u 11 i 20. Vozi se svaki dan par kilometara, a onda ima 2 kilometra pješke do kuće. Sa šinom u nozi lomljenoj prije 4 godine.  Da vozaču 10 kuna, onako. Nema ništa džabe. 

Mota cigaru.

Imam i ja jednu kutiju sa sobom, nekad mi zatreba. Nudim je i ostavljam joj kutiju, ne treba mi.
Djeca po svijetu se rasula. Živi sama s mužem. Ta su djeca jedni od onih četvrt milijuna koji su napustili Hrvatsku zadnjih godina.

Neka se misli komu se za mislit, govorio je meni moj otac.


(svibanj 2018.)

Moja velika ljubav

Jesen je od djetinjstva bila moja velika ljubav. Fascinirala me mudrost otresanja suhog lišća sa grana, uz podršku vjetra. Mudra stabla rješavaju se suvišnog tereta. Uspravna, ponosna, visoka, još neizrasla, tek stabljičice tanje od ružine peteljke, velebni stari hrastovi raskriljenih ruku, tankovite breze što jasno daju do znanja da su plave krvi, otmjeno bacaju raskoš suhog zlata sa svojih grana... Pripremaju se za novu haljinu, ne žele taj teret oko vrata. Raduju se novoj haljini! Odbacivanje stare postao je pravi kulturni događaj za sve koji gledaju srcem, a raduju se gledati i očima. I slušati, slušati, upijati taj neopisivi zvuk jezika vjetra koji ima opijajuću moć, bolju od najstarijeg vina...
Jer on otvara vrata duše, provjetri je i ostavlja ugodan miris svježine i lakoće,  da se i glava na ramenima ćuti lakšom a jezik ti ipak nije zadebljao, ni noge ti se ne zapleću, koračaš polako kao da si i sam dio vilinske bajke čiji svjedok si upravo bio... bez da si i kap vina popio.

Zato ih toliko volim, ta mudra stabla. Iako su se ukorijenila na jednom mjestu i nisu oplovila svijet, njihovo korijenje iz majke zemlje vuče sok koji i nama daje život. Oni taj sok pretvaraju u kisik, bez kojeg nam nema života.

Eto, koliko smo dio cjeline. Nismo usamljene  i tužne jedinke koje moderni svijet uspješno zadnjih desetljeća proizvodi! Kome su potrebne seanse sa deprimiranim psihijatrom,  ili mlake beživotne svećenikove prodike... Lijek je u svemu što u sebi ima život! Pa živimo ga onda i pustimo svim bićima da žive!
Naš Bog je Stvoritelj i Bog je živih!

A mrtvi neka i nadalje pokapaju svoje mrtve. 

Isus i farizeji

On daje ljubav svemu stvorenom.
On, Otac, jednako ljubi kamen i cvijet,
sve životinje, narode i rase,
i jedini On je svet.

Farizeji se prozvaše svecima. Oblače na se
grimizno ruho, puni taštine pružaju ruku
na poljubac
 omamljenom puku

                         bjesomučno pune riznice što hvata ih već rđa
                                       što nanjušio već ih je  moljac

Onomad  ih Isus rastjera iz hrama
pobaca im stolove, prosu srebrnjake
no vratiše se opet  te sad s dosadom
slušamo propovijedi njihove mlake

Traže prva mjesta  među svjetinom
guraju se zlatom nakićeni u vip lože
trbusi im i bedra pohotno pod haljom stenju,
spominju Ti ime uzalud, Bože 

Dobacuju si međusobno časti i vlasti
želja za svjetovnom moći njihov je bog
pun laži, groznih nad djecom sablazni
izvana obijeljen, a pun strave grob

Brojne enciklike svjetovne politike
A Isus kaza samo - " Ljubi!"

A što s onom "ne ubij?"
oduvijek-zapovijedi?
Bog nikad ne kaza da  ona
samo za čovjeka vrijedi!

   -----***----------------***-----------------***------

Punih trbuha  zamašćenih lica
uštirkanih talara sa oltara
drveni kip kamena bista
nigdje ni traga Isusa Krista.

Brat Vjetar

Ispruži ruke! Čudotvorni jesenji vjetar (Brat Vjetar) podigao je lišće u vrtlog,  uskomešalo se, zašaptalo u visini gore, zašuškalo u svojim krutim  večernjim opravama... Pada nježno, poput blagoslova Stvoriteljeva, po meni, po putu, po zemlji, odnosi ga u divljem vrtlogu rijeka da postane ponovo prah... Iz kojeg će život niknuti nanovo!

Prah sam, čega da se bojim? Ne zaboravljam da ću Ti se vratiti, Oče! To može biti već sutra, neka bude onako kako je nabolje... Moj duh žeđa Tvoj mir, stotine tisuća ruku podižemo prema nebu, prema usnulom blagoslovu lišća, svi koji smo rođeni iz Tvog dlana... Nestaje patnja, nestaje ljudska mržnja, nestaje licemjerje izleženo iz kolijevke kukavičluka, nestaje sve suvišno, sve što se nije nanovo rodilo u Tebi...! Otvaraju se pukotine, za sve  ima mjesta!
Sve što je Tvoje, neće umrijeti ❤
(2017.)