U onaj dan

Kada maske počnu padat
I s očiju povez spadat
U taj dan
Što doći će, znam
Sve suvišno, sve od Zloga
Satrti će slava Boga
Sažgat kukolj sve do srži
Ognjem gnjeva što je brži
I od munje i od svjetla!
Puno prije pjesme pijetla.

Novac, raskoš, požuda tijela...
Pjeneć' se ispod odijela
Naoko bijela.
Duša nije crno- bijela...
Za čim, jadni stvore žudiš
U mislima kojim ludiš?
Zaboravio  već si dan
Kad ostavit ćeš zemni stan
Kada bos ćeš, ko od majke rođen
Sudbom što skov'o si je, vođen
U lovišta vječita,
Knjiga ko što čita.

Hoće li te tamo prepoznati
Ili za hranu zvijerima dati ...?

Antuntun živi vječno!

U gradu i selu
Još živi Antuntun
Pohlepa mu silna
Pomračila um.

On posao svaki
Naopako radi:
U zdravu zemlju
On Monsanto sadi!!

Poremećen um
Neka krpi koncem!
Jer kad proda vodu,
Kűpit će je loncem...

Laž za Istinu
Poturiti kuša!
Blagoslovila ured
Bezbožna je duša.

"U se " cilj je njemu!
"Na se" i "podase"!
Trpa, ždere, grabi
Misli samo na se!

Bušit naftu hoće
Izdajničke droce!
Prodaše nam zemlju
Za krvave novce!

A kad cijev mu pukne
On odma u čun!
Jer što je poplava
Ne zna Antuntun...

(03. 04. 2016.)