srijeda, 7. studenoga 2018.

Isus i farizeji

On daje ljubav svemu stvorenom.
On, Otac, jednako ljubi kamen i cvijet,
sve životinje, narode i rase,
i jedini On je svet.

Farizeji se prozvaše svecima. Oblače na se
grimizno ruho, puni taštine pružaju ruku
na poljubac

 omamljenom puku
                         bjesomučno pune riznice što hvata ih već rđa
                                       što nanjušio već ih je  moljac


Onomad  ih Isus rastjera iz hrama
pobaca im stolove, prosu srebrnjake
no vratiše se opet  te sad s dosadom
slušamo propovijedi njihove mlake

Traže prva mjesta  među svjetinom
guraju se zlatom nakićeni u vip lože
trbusi im i bedra pohotno pod haljom stenju,
spominju Ti ime uzalud, Bože 

Dobacuju si međusobno časti i vlasti
želja za svjetovnom moći njihov je bog
pun laži, groznih nad djecom sablazni
izvana obijeljen, a pun strave grob

Brojne enciklike svjetovne politike
A Isus kaza samo - " Ljubi!"

A što s onom "ne ubij?"
oduvijek-zapovijedi?
Bog nikad ne kaza da  ona
samo za čovjeka vrijedi!

   -----***----------------***-----------------***------

Punih trbuha  zamašćenih lica
uštirkanih talara sa oltara
drveni kip kamena bista
nigdje ni traga Isusa Krista.













Nema komentara:

Objavi komentar

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...