OBUČENA U LJUBAV

U priči, u bajci što od djetinjstva
nosim je sobom, u snu,
ostao je tvoj miris,

i tvoj pogled, koji ne ostavlja izbor.

Putujemo
kroz baršun neminovnosti,
nepogrešivo se nalazimo!
(Pssst...! Ne govori jer
jezik je alat lažljivaca što znaju
napamet definiciju ljubavi
a nikad je nisu upoznali;)

Napuniti tobom
želim bezdan svoje duše,
da sutra, kada odem,
ogrnuta tvojim dodirom,
svetom šutnjom tvog pogleda
obučena u ljubav,
vjera ponese
sva četiri skuta moje haljine.

ODA ŽIVOTU (for my firstborn)

Primila sam život,
i moja je duša dobila krila.
I moja je duša rasla sa tobom,
srasla neraskidivo  nitima svjetla.

Svaka tvoja radost je more moje radosti!

Po putu koji je ostao iza,
kada je u proljeće okopnio snijeg,
ležalo je  lišće koje je virtuoz vjetar
na svom posljednjem koncertu
(u pješčanom duru)
svojom dirigentskom palicom znalački
samljeo u prah.

Kada zatvoriš jedna vrata,
otvore se druga. I treća.
Uđi slobodno! Negdje iza njih nestrpljivo
pocupkuje tvoja sreća!

Inspiracija iz oblaka

Zlatokosa djevojka na konju
s repom kao u morske sirene
s grivom od guste oblačkove koprene.

Nimbuse gazi, iz njih kišu gnječi 

k'o što vino iz slatkih boba
od čovjeka napravi roba,
hoteć' da ga izliječi.

VODA ŽIVOTA

More. Ne obično.
Prozirno, kao da ga nema,
poput spavaćice djevojčice
na rastanku sa zvijezdom Danicom,
što baca po rosi  pregršt praha preostalog
od sinoć

Uranjam u pijesak.  Sveta je
ovo voda! U milini sunca
treperi dno.

Nigdje nikog nadaleko!
Nigdje nikog uopće.

Uranjam u vodu života
Put je svuda i nema puta
pa ipak, put ovamo vodi
tijesan; nije moguće
da netko slučajno zaluta.

.

Nametnici

Vuče se krug.
Vijuga, meandrira,
mijenja tok.

Roblje vraća dug.
Bez pravca glavinja,
kandžija uz bok.

Bože! Za koga si umro?
Za gliste? Za crve?
Za ove što se grizu do krvi,
uvjereni da iskupio si i njih
svojom presvetom krvi?

Za ove, što neopranog srca,
litanijama viju?
Razdor što siju?

Za kolonije nametnika
što popasoše Edenski vrt?
Nagradi ih, čekaju.

Predobra je smrt.

Ljubav II

Ljubav je nešto isuviše veliko,
A mi bi da je stavimo u riječi!
Ona je treptaj rose u oku,
vid što vraća i dušu liječi!

Mislima putuje s kraja na kraj svijeta,
bez granice, bez brane,  za svo vrijeme leta!

Otvori joj svoja vrata,
u srce je pusti!
Da, kao ptica, umorna sa juga,
Na jastuke duše svoju glavu spusti!
❤

(Ljubav)

Inspiracija iz slike

Mir je tamo gdje je dom.
I ljubav je tamo! Iza hridi
grebena što na nebu bez oblačka bridi
pocupkuje val s kanala žalu svom.

(#Inspiracija iz slike)