Ispruži ruke! Čudotvorni jesenji vjetar (Brat Vjetar) podigao je lišće u vrtlog, uskomešalo se, zašaptalo u visini gore, zašuškalo u svojim krutim večernjim opravama... Pada nježno, poput blagoslova Stvoriteljeva, po meni, po putu, po zemlji, odnosi ga u divljem vrtlogu rijeka da postane ponovo prah... Iz kojeg će život niknuti nanovo!
Prah sam, čega da se bojim? Ne zaboravljam da ću Ti se vratiti, Oče! To može biti već sutra, neka bude onako kako je nabolje... Moj duh žeđa Tvoj mir, stotine tisuća ruku podižemo prema nebu, prema usnulom blagoslovu lišća, svi koji smo rođeni iz Tvog dlana... Nestaje patnja, nestaje ljudska mržnja, nestaje licemjerje izleženo iz kolijevke kukavičluka, nestaje sve suvišno, sve što se nije nanovo rodilo u Tebi...! Otvaraju se pukotine, za sve ima mjesta!
Sve što je Tvoje, neće umrijeti ❤
(2017.)
Nema komentara:
Objavi komentar