DUBROVAČKA BAJKA

Ona čeka.
I oni čekaju s njom.

Visoko nad Dubrovnikom,
gdje puca pogled na grad
(gdje ljeti je žega,
a zimi mrzli hlad)

Ona nas čeka,
a i oni čekaju s njom.

Prošli su gradom
nebrojene vlasti i ljudi.
Ljudi k'o ljudi.
Neki samo izgledahu
kao ljudi.

I oni čekaju s njom.
A zalazi sunce za godinom.
Ona ljubi bližnjega kao sebe...
Tek nekad, u mraku, duša zazebe.

Ona je pronašla ljubav.
Ili ljubav nju?
Jedinu  pravu - bezuvjetnu!
U vjernim psećim očima,
u ljubavi nadnaravnim moćima…

Hrvatska ratnica.
Žena. Majka.
Ecce homo!

Dubrovačka bajka.

Malena, imena lijepog

Dobro nam došla!
U ranu zoru kasnog ljeta,
imena lijepog!
Neka te čuva
Zaštitnica Tvoja sveta.

Ljubav da budeš,
i ljubav da daješ,
u radosti i sreći
sveg vijeka da traješ!

Dobro nam došla, Marija!
Ti, maleno svjetlo svijeta!
Svojima ponos, a svijetu radost,
živila dugo nam ljeta!!

MUŠKARAC I ŽENA

Muškarac i žena,
dva svijeta.

Hoćeš li ograditi
bodljikavom žicom
svoj svijet?
Pustiti ga
da zarđa
do srca?

Ili ćeš pustiti leptiriće
da mekoćom duge
primire ratove
razbiju tuge?