Ljubav nikada ne prestaje

Prvo je proljeće otkad te nema.

Tvoje malo tijelo sada su vjesnici proljeća,
prvi i najdraži, oni što najbolje mirišu jer
tvoj je miris, miris djeteta
u njima.

Ptice te opet  mame
da ih slijediš do najviših grana stoljetnih stabala  misleći
da opet nećeš moći sići
bez pomoći mame

Ne znaju da si visoko iznad njih!
Bezbrižno trčiš, nebo je tvoja livada
na njoj plašiš bubamare i bogomoljke
nema granica igraš se sretan
duga je tvoj tobogan s njega skačeš u rijeku

Suze su mi poput vrućeg olova danima
talile srce
obuzeto tugom i gnjevom
kad smo te umotanog u novi pokrov posuli zemljom
a ipak su u potoku koji čuješ dok spavaš
zažuborile veselo smijući mi se iza leđa 
jer da život ide dalje

- Plač je za one koji ne vjeruju, - govoriš mi

                                          - jer ja ne mogu umrijeti, mama!

                                                   Ljubav se traži i  nalazi

                                                         i vidi samo srcem

                                                 tamo Te osjećam, tamo
                                                  sam Ti pripravila stan

u kom mirno spavaš danju i predeš
svoj san o letenju ne razmišljajući o povratku
umoran od lutanja po noćnom prostranstvu

                                             na kojem si najsjajnija zvjezdica

                                                 ona kad zatreperi to Ti dišeš
                                             kad jače zasvijetli to se Ti smiješ

Znati da nisi otišao
je ljubav

Ona nikada ne prestaje

Svjetlo

Budimo se kao s
mlinskim kamenom oko vrata
Ne znajući čak ni zašto 

Nebo je nakratko
otkrilo prozorčić svjetla
u gustišu oblaka što oteli su se kontroli
Samo da znamo da je tu
da ga možemo tražiti 

Svjetlo

Tražimo način jer
njega se na prevaru ne može naći
Svjetlo je od svjetla
Samo oni od svjetla gledat će svjetlo 

Ono se smješka onima koji ga traže,
uvijek iznova, kao kroz ključanicu
snop mu probija kordon pijanih oblaka
osmjehom ih razgoni kao bičem

Koji svjetlo traži neće naći tamu

POBJEDA

SVE ŠTO TREBAM JE ISPRUŽITI RUKU

nemoj! šta će reći ljudi!

SVE ŠTO DUŠI JE DRAGO, I UMU I TIJELU

u zatvoru tuđih predodžbi si  barem sigurna!

OKO MENE JE

godina tisućuosamstopedesetisedma na izmaku

LJUBAV, IZVJESNOST DA POSTOJIM

a sta ako dvijetisućedvadesetisedme bude smak svijeta?

SAMOSTALNO, A  IPAK NEČEG VEĆEG DIO.

(jer stručnjaci ga predskazuju već poduže vrijeme) 

LJUBAV NAM JE DANA DA DAJEMO DALJE

postoje li anali u kojima zabilježeni stoje

PODIŽE ME, IZGRAĐUJE, OBASIPA ME DARIMA

svi slomovi duša, raspadi sistema i privatni konkursi živaca

DARIMA KOJE DAJEMO DALJE

proizašli iz dugovanja samima sebi 

samo zato jer se nikada nismo spoznali i

U ŽELJI ZA ISTINOM HRABROST JE SKRIVENA

lojalno živili tuđe živote poslušno

NAGRADA JE NEPROCJENJIVA 

ugazajući u stope robovskih pređa 

TVOJA JE U VJEKOVE

POBJEDA

珞

Draga Sandra

Draga Sandra,
mislila sam pričekati sa ovim dok ne upoznam tebe i Žarkovicu, ali želja je toliko jaka da riječi naviru same i nije mi moguće zaustaviti ih.
Ne poznajemo se "osobno", kako bi na ljudskom jeziku rekli, ali se poznajemo na jednoj posebnoj razini koja je daleko više od nekog prolaznog poznanstva. Što naravno ne znači da te ne bih htjela upoznati! To mi je san, kao kad ljudi idu na hodočašće.... moje je  hodočašće Dubrovnik.

Poznajem te. Poznajem te iz mnogobrojnih akcija spašavanja životinja. Naše najmanje braće. Poznajem te iz bezbrojnih djela milosrđa. Poznajem te kroz tvoja djela ljubavi prema Božjem djelu stvaranja. Kroz spašavanja štenaca i njihovih majki. Liječenja bolesnih, zlostavljanih, pretučenih, pregaženih od strane onih koji misle da nikada neće odgovarati za svoja zlodjela. Širenja ljubavi, širenja pozitive, ratničke spremosti da uvijek staneš na stranu Dobra. Da ustanes u obranu Života, baš onako kako se molimo - mislima, riječima i djelom.

Geografski sam preko tisuću  kilometara daleko od sudbonosnog brda Žarkovice, gdje ti, Sandra svijetliš svjetlom toliko jakim i zračiš ljubav toliko snažno, da bi čovjek morao biti gluh i slijep da te ne primjeti. Kilometri puta ne znače ništa. Do ovdje mogu osjetiti moć tvoje duše.

Kolektivno , kao narod, jesmo li svjesni koga imamo među nama? Ipak Hrvatska nisu guske u magli ili dvjesto bogatih obitelji... Stotinama kilometara od Hrvatske, meni je Sandra simbol Hrvatske. Svijetli jakim svjetlom, najprije na oltaru domovine, i od tada neugasivo... nekada plamen zatreperi pod udarom bure, ali se ne gasi...

Draga Sandra, kada bi barem svi ljudi shvatili da su životinje stvorene od iste Ruke kao i ljudi... kada bi barem shvatili da se Boga poštuje poštivanjem Njegovog djela, onako kako ti to razumiješ... kada bi shvatili da su one naša braća i sestre... i da sve ono što uradimo njima, radimo njihovu Stvoritelju... i da se ta djela opet vraćaju nama...

Živa nam i zdrava bila, Sandra... Šaljem ti srdačne medvjeđe  zagrljaje,   šaljem ljubav tebi i tvojoj ekipi, neka vas umota u toplinu sigurnosti i izvjesnost jer ste toliko posebni, da zaslužujete sve, ama baš sve ljepote koje ovaj život može ponuditi... Bog te blagoslovio ❤ i poslao nam u Hrvatsku, ali i drugamo po svijetu više takvih žetelaca kao što si ti.

Veselim se susretu!

🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️