POKOP LJUDSKE SVIJESTI

POKOP LJUDSKE SVIJESTI

Jak vjetar me budi iza sna

daleko je  još dan, potpuni je mrak

za vrat mi se uvlači tjeskoba i strah

u ovaj kasni sat

Predugo već traje pokop 

ljudske svijesti, bliži  se kraj

(nimalo mi ne liči na raj)

ledeno doba je iza nas - znači, opći potop.

A koliko smo šansi imali! 

umjesto da ih iskoristimo,  oduzimali smo ih drugima .

Kad u srcu umre milosrđe, postaješ kukolj,  nametnik

tad prestajemo biti ljudima 

(svaka sličnost sa korona virusom je sasma slučajna)

by Milena

                                               ❤

Kada se okovi ljubavi razbiju  ostaju samo okovi

jer ljubavi nema u okovima

ljubav je da raste, i da rasteš s njom

ljubav su riječi, i zagrljaj i misli

i pogled što tugu liječi

ljubavi nema  u kalupima običaja, naučenog ponašanja

nema je u zlatnim škrinjicama optočenim draguljima

nema je u požudama tijela

tamo je samo smrt, nelijepa i mračna 

ljubav ne izaziva strah

ljubav je živa

i hoće da živi

to što sniva