Čežnja

 Šta je to u imenu tvojem

kad iznutra drhtim

dok ga izgovaram

 šta je to u  zagrljaju tvom

pa tako silno želim

u njemu da spavam? 

I taj tvoj osmijeh,

kakvu tajnu krije

kad usana mi tvojih

nikad dosta nije...

 Šta je to u tvom pogledu 

pa me prati i kada te nema?

Samo kada s tobom spavam

ja sretna sam žena...

(by Milena Covic)

Trenutak vječnosti

(for my biggest love)

Ljubavi moja,

na krilima svojim

prema nebu 

nosiš  me

Tvoje oči,

odraz moje sreće ,

tvoje usne izvor

s kojeg žedna pijem

Želim te sasvim blizu

da nasloniš glavu

na moje grudi

da ti zarijem prste u kosu

dok ti oči  ljubim...

Uvijek iznova

dodirom svojim

ludu čežnju  

u meni budiš!

Pusti me da budna sanjam...

Dok  vodiš me

na vrtoglavi let

prema zvijezdama.

Moj dom

Moj dom me zove glasom bure

što zrakom nosi podivljale kapi

u dugoj noći zimskoj, u kasne ure

preklinje me, moli, zove da se vratim.

Odavno sam ostavila svoj rodni kraj

i drugo negdje sada je moj dom,

al' buru još čujem, traži me dok divlja...

u očima mi  suze, a u srcu lom.

Još vidim, kako val za valom

valjajuć se lijeno, svome cilju stiže

na usnama mi sol, što izdubla je

po duši mojoj duboke friže...

Nisam ja, nisam nikud išla.

Sve je tu još moje, u suncu i cviću.

Tu lomila me bura i valjalo jugo, 

tu rođena sam, tu i umrit ću.

(by Milena Covic)

/photo by Milena Covic