četvrtak, 3. prosinca 2015.
TA DIVNA STVORENJA
Ne vidim se sa ovim psom tako često, i nije moj pas. A vako nekad kad se vidimo, kao što je to bilo jučer, upitamo se za zdravlje i popričamo o svemu :))) Tako ja nju (kuja je) jučer pitam - pa kako si Ella, šta ima kod tebe, joj pa ti si meni prava cura.... a ona mi gleda u oči, i negdje u pola razgovora odjednom mi pruži ruku tj. šapu.... Nekako u tom momentu jednom rukom sam napravila ovu sliku...
(Kad smo već kod pružanja ruke, dok sam bila dite, u moje matere je bila jedna koza, koja je isto znala dat ruku, skužajte, prednju nogu... Moju mater je obožavala, kad bi čula njezin glas letila je prema njoj, niko je ne bi mogo zaustavit...)
Psi su stvarno predivna stvorenja. Ovo isto moram ispričati. U moje svekrve je bio pas kojeg smo viđali možda dva puta godišnje. Volila sam ga izvodit u šetnju sa dicom, stavljali smo mu slame zimi, znate kakve su grozne zime u Lici, brrrrrr.... I to jutro kad smo trebali krenuti nazad, otišla sam još jednom do njega. To što sam vidila totalno me rastužilo, i sad se rasplačem kad to negdje pričam. On je ležao na podu, tiho je cvilio, a niz obraze su mu tekle suze... On je plakao!!! Odnekud je ZNAO da mi odlazimo i bio je strašno tužan... Nekad se pitam zašto je Bog dao više inteligencije i osjećajnosti životinjama negoli pojedinim ljudima....
#animals #animallovers #pas #ljubav
nedjelja, 29. studenoga 2015.
Prva nedjelja Došašća
Dobar je Bog koji nas drži. Vrlo motivirajuća poruka na prvu nedjelju Došašća. Prva nedjelja pripreme. Svaki, svaki Božji dan u godini, bez iznimke bi nam trebao biti priprema. Ako smo svjesni toga da smo na Zemlji samo privremeno i da će naš boravak "Za stalno" biti u jednoj drugoj dimenziji.
Koliko je samo dobar taj veliki Bog koji nas drži. Sve nas. Još uvijek. Koliko sam ti, o Bože zahvalna, što mi kroz ljude, djecu, koje mi, koju mi šalješ u susret, daješ mogućnost da popravim učinjeno. Hvala ti Bože na tome!
Koliko, o koliko put se ljutimo na ljude s kojima ne izlazimo na kraj, izbjegavamo ih, pričamo loše o njima... Ali Bog nam takve ne šalje slučajno, možda su takvi ljudi upravo izazov da se potvrdimo koliko smo jaki u duhu, čvrsti u vjeri u tog Boga u kojeg se zaklinjemo i busamo u prsa!! Možda nam ih šalje da od nas nesto nauče... ne možda, nego sasvim sigurno... Hoće li imati šta od nas naučiti?
Ljudski je ljutiti se. Ali je ljudski i priznati pogrešku. Ispričati se. Reći "oprosti". Prije osude drugog uvijek zaviriti u vlastito srce, u one njegove najmračnije, najskrovitije kutke...
U tome duhu svima vama neka bude sretna prva nedjelja Došašća... I neka Isus nikad ne prestane dolaziti u naša srca!
subota, 28. studenoga 2015.
Duhovna budnica
srijeda, 25. studenoga 2015.
Zimska idila
subota, 21. studenoga 2015.
Izlazak iz Grada
Ti, što rođena si (mojoj kćeri)
četvrtak, 12. studenoga 2015.
Strah od smrti?
Sjedila sam u čekaonici ordinacije... Pomoćnica iz ordinacije taj mi je dan rekla da ne mogu dobiti informaciju preko telefona, da moram doći osobno. Svašta mi se počelo motati po glavi... Ne, nije mi bilo svejedno.
Onda sam se zapitala - šta mi se to može desiti? Koja je najgora stvar koja mi se može dogoditi? Da umrem? Zar ja, ili bilo tko od vas koji ovo čitate, možete reći koliko dugo ćete živjeti? Sutra mi se može dogoditi automobilska nesreća, ili nešto treće, imamo li, itko od nas, garanciju da ćemo dočekati sutrašnji dan? Jedino što je izvjesno jest činjenica da ćemo jednog dana umrijeti!
Ovaj zemaljski život samo je jedna dionica puta... Pređimo je bez straha.
(painting by me)
petak, 6. studenoga 2015.
Neki od nas
utorak, 3. studenoga 2015.
Himna materi
petak, 30. listopada 2015.
utorak, 22. rujna 2015.
Ljudska glupost, scena 2.
nedjelja, 20. rujna 2015.
Strah od smrti?
U ovim danima, kad je zavladao kaos i smrt je sveprisutna, u medijima, znanstvenoj fantastici, futurističkim filmovima koji više nisu ni najmanje futuristički; baš sam nešto razmišljala...
Vrlo rano, sa četiri godine, imala sam čast bliskog susreta sa Njom, "neželjenom namjernicom", kako joj tepa Paulo Coelho. Vrlo jednostavno, našla sam se u moru, nisam znala plivat i valovi su bili veliki. Bili su ogromni. Prelijevali su se preko moje glave, svaki put kad sam pokušavala doći do zraka, uvijek i ponovo. Bilo je to vrlo davno, ali još pamtim taj osjećaj. Smrt i ja, četverogodišnje dijete. Nisam se bojala. Nije me bilo strah. Borila sam se, a kad sam vidjela da je uzalud, prepustila sam se. Stvarno me nije bilo strah... Ali kao što djeca obično imaju anđela čuvara (moj je sada isto već među anđelima), tako se i moj zatekao u tom trenu baš na tom mjestu... i spasio mi život. Ni najmanje ne sumnjam da je među anđelima!
Sada, u dobi od 41 godine, ne mogu ne postavit ovo pitanje: da li je taj sveprisutni čovjekov strah od smrti zapravo - strah od promašenog života?
subota, 5. rujna 2015.
Ljubav nekad...
Ljubav nekad
i bol donese,
razreže srce
ko nožem
sve ono
što svojim si zvao,
i nosiš još uvijek
ispod kože,
tvoje
više nije
a svaki
trenutak sreće
razdire ti grudi
još čuvaš san
još ne daš
nikom da te probudi...
petak, 28. kolovoza 2015.
More
Gledam ga,
kako mi dolazi...
Nepokolebljivo
stijenama hrli
i u bezbroj kapi
na žalu me grli
Iz dna duše
kad zahuče
istim ritmom
srce tuče
Izdah mu iz grudi
novi dan budi
Pa opet tiho
k'o da i ne diše
Da ne čuje ni'ko
barku kad zanjiše
nedjelja, 26. srpnja 2015.
Da li znaš?
četvrtak, 16. srpnja 2015.
Apokalipsa
srijeda, 15. srpnja 2015.
nedjelja, 12. srpnja 2015.
Ljubi
ponedjeljak, 6. srpnja 2015.
Čovik
nedjelja, 5. srpnja 2015.
Hrčak u kotaču
nedjelja, 21. lipnja 2015.
Prolazno
utorak, 24. veljače 2015.
Pod cirkuskim šatorom
subota, 21. veljače 2015.
Nafta u tvom oku
na platformu previsoku
možda si Vrdoljak u snu duboku ?
četvrtak, 12. veljače 2015.
Čin kuco i ne svir!
četvrtak, 5. veljače 2015.
Probudi se zemljo moja!!
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.
utorak, 3. veljače 2015.
Nove litanije dalmatinskog čovika
četvrtak, 29. siječnja 2015.
Crno nam se piše!
subota, 24. siječnja 2015.
Molim te obećaj mi
Tati
prošlo je neko vrijeme ali što je vrijeme i ništa su riječi tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi je ček'o bila sam sutra i doći...
-
Molitva za laku noć 1)U noći posutoj zvijezdama nebu se ne nazire kraja. Oče moj, n...
-
Gledam ga, kako mi dolazi... Nepokolebljivo stijenama hrli i u bezbroj kapi na žalu me grli Iz dna duše kad zahuče istim ritmom src...
-
Kako godine brzo lete! Župna crkva u Nerežišćima by Milena Covic K'o da još jučer bila si dijete poželiš li nekad...