utorak, 24. veljače 2015.

Pod cirkuskim šatorom

Nevjerojatno! Nevjerojatno! Posljednje vijesti iz cirkuskog šatora naše demokratski izabrane vlade koja već predugo izvodi svoju predstavu diljem Lijepe Naše tako da su dopizdili i Bogu i narodu! 
Evo najiskrenije, meni su stvarno dopizdili. Nemojte me krivo shvatit, u tom cirkusu kako god sudjeluje aktualna vlada, isto tako i oporba, koja se nada već ove godine  (ponovo) u vladu, da bi se ista cirkuska predstava i dalje nastavila. Kako smo rekli na početku, diljem Lijepe Naše. Za bolje sutra. Za naše bolje sutra? Ne, ne za naše! Za bolje sutra hdz-a i sdp-a, te onih sitnijih opcija, kao i onih koji se prave da nisu u politici, a poput lešinara čekaju da se lav ukloni da bi oni mogli iskljucat ono šta lav nije htio.

Da sam slučajno koje druge nacije, a ne Hrvatica, sve bi mi ovo bilo ubibože smišno. Ajme koja lakrdija! Tamo priko. Daleko od mene. Ne tiče me se! 

Ali evo ovo me se tiče. Tiče me se jer u katastrofalnoj gospodarskoj situaciji, najgoroj od 2. svjetskog rata, svaki dan čin upalim televiziju ili otvorim novine, gledaju me oni. Lipo obučeni, sređeni našminkani napuhani odlično raspoloženi, veliki broj  njih cinički se smiješeći narodu koji je eto, sam kriv šta ih je izabrao,  a znao je koga bira. Narod je sam kriv što nije prepoznao odlične vladine projekte. I poteze. Najuspješniji vladin potez bio je i ostao lijeva ruka desni džep.  Tako naime glasi njihov prijevod Isusovih riči  - neka ti desnica ne zna šta čini ljevica .

U nas ljevica zna šta čini desnica. I desnica zna šta čini ljevica. Samo narod ne zna ništa. Dobro su nam utirali strah u kosti prijašnji režimi naše slavne povijesti. Mislim ipak da su nam se ipak ovim najnovijim skečom na relaciji  vlada - predsjednica mogle otvorit oči. Ako nisu i neće.

Jeste li znali da:
... Narod ima bespogovorno da služi vladi?
... Da je loša gospodarska situacija u zemlji volja božja
... Da političare niko ne sme da bije
... Da je zajednički slogan svih stranaka na predstojećim izborima - Pipl mast trast as! (Razumi se, ako ne dobrovoljno, postoje i represivna sredstva, eventualno bi se mogo osposobit i Goli otok u tu svrhu)

subota, 21. veljače 2015.

Nafta u tvom oku

Pitaju me zašto pjevam 
o tom moru, buri, jugu
al kad pomislim na naftu
ja ne mogu sakrit tugu



Govore mi da se trgnem
vlada oće bušit Jadran 
misto soli vitar nosi
vonj od nafte, smrad i katran



Slijeću jata nauljenih ptica
na platformu previsoku
Vlada živi stotinama lica
bez obraza, bez suze u oku!



Ova zemlja  nije samo  tvoja!
možda si Vrdoljak u snu duboku ?
prelijeva  se stotinama boja
naftna mrlja  u tvom oku.


Ljudi moji čemu priče?
ministri u nas u luksuzu žive!
dok se oni izdovolje
neće bit ni nas  ni  rive!

Posmrtna nam zvona zvone
obranimo škoje, škrape!
da o moru, ne o nafti
mogu pivat naše klape!


(by Milena Covic)




četvrtak, 12. veljače 2015.

Čin kuco i ne svir!

Opet se nalazimo u vremenima kad ni dobro svašta govorit. A još manje, svašta pisat. Jer ne zna se komu bi moglo zasmetat.
Ali, sa druge strane gledano: mi nikada nismo ni izašli iz doba u kojemu se ne smi svašta govorit. Nemojte me krivo razumit, kad kažem "svašta", mislim zapravo "istina".

Toliko toga crnila se dešava u nas. Dica idu u školu gladna. Roditelji ili ne rade, ili rade pa ne dobivaju plaću. Koji izbor!

Na jedan pregled za mamografiju na jednom srednjodalmatinskom otoku čeka npr. 700 žena. A upisuje se samo jedan put na godinu. E, ovdje već ne postoji izbor.

Eto, dvi konkretne stvari koje treba rišit. U moru stvari koje čekaju da budu rišene. Ali čekajte malo! Budite strpljivi! Najpri triba rišit pitanje pobijenih za vrime drugog svjetskog rata. Ne samo pobijenih nego i ranjenih. Ni koraka dalje dok se to ne utvrdi! To je ova vlada sa Milanovićen na čelu tvrdo odlučila.A po uzoru na onu prije nje, i na onu prije prije nje. Ajme skužajte, pa to su opet ovi isti! Nemojte se mišat, oni najbolje znadu. Virujmo im! Blago onima koji ne vidješe a vjeruju. Problem je u tome šta mi jesmo vidili a ipak virujemo!

Svakako je jedno od ključnih, ma upravo egzistencijalnih pitanja na čiji račun ide genocid  devedesetih. Sva Hrvatska se tu mora izjasnit! I roditelji one dice  čije matere i očevi im nemaju dat  za marendu. Za topli obrok da i ne govorimo.I one žene koje čekaju na mamografiju mjesecima ili godinama. Ili na neke druge specijalističke preglede ili operacije. Svakako se trebaju izjasnit o genocidu. Slijedeće pitanje koje baš njima treba postavit je - a šta vi mislite o ćirilici u Hrvatskoj? Jer oba ta pitanja nahranit će gladnu hrvatsku dicu i omogućit pacijentima termin kod specijaliste u najkraćen mogućen roku. A da ne govorim od koje je krucijalne važnosti u nas osviještenih Hrvata bilo donit zakon o istospolnim zajednicama. Mi smo moderna država, sve je u nas uređeno zakonom. A zakon je podložan korupciji. Pa šta ima veze šta su nam dica gladna!! Gledajte to pozitivno: gladna dica nema šanse da će obolit od pretilosti, ka Ameri.

Ovakve naslove u novinama kad pročitam muka mi dođe. Koliko se love potroši na predizborne kampanje i ko to sve financira? Zašto mi ne znamo sa koliko love raspolažemo i na šta se ta lova troši? Dok se jedni bahato šepure u najnovijoj i najtoplijoj modi, nečija djeca idu u školu gladna. Ajme, odma se sjetin one Merzelice, kako je prepotentno oni put Aleksandru Stankoviću tupila kako je u njezinim računima sve transparentno. Lol. Pokazalo se da laže. Bilo je u to vrime dosta ljudi aktualne vlasti koji su znali da laže. Ali vrana vrani očiju ne vadi.

Ja više ne virujen nikomu. Jeza me hvata kad vidim šta iz vlade namjeravaju učinit sa Jadranskim morem!! NETKO je iz vlade obećao Amerima. Sad triba još samo uvjerit Hrvatice i Hrvate kako je to pun pogodak. Ma tačno u sridu! U srid našeg, mog i tvog hrvatskog čela!! Pa ako nemamo mozga, šta nan je potriba od čela??? Onda bolje da nas nema!! Samo se pustit bez imalo otpora da nam okinu metak u čelo. Vlada zna šta je za nas dobro! Čin kuco i ne svir!

...


četvrtak, 5. veljače 2015.

Probudi se zemljo moja!!

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.
- stihovi budnice Ljudevita Gaja

Branitelji su jedna posebna skupina društva, vrlo osjetljiva. Ratna svakodnevnica totalno drugačija od one mirnodopske. Treba se vratit u normalan život, a kako? Kad su slike svuda oko nas. U našoj glavi. Mislima. Snu. Budućnosti koja je prošlost. Sadašnjost i ne postoji. Vrijeme koje ne prolazi i rane koje ne zarastaju. 
Kako će i zarast u zemlji u kojoj budućnost pripada prošlosti? A sadašnjost mukotrpna utrka sa vremenom. Preživit! Preživit i ovaj dan.
Zemljo moja, pa ti spavaš!! Ne onim zdravim snom čovjeka radnika koji je za danas odradio svoje pa će zadovoljan zaspat. A sutra zadovoljan ustat. Ne, ne takvim snom!! Ti spavaš snom mrtvim, halucinogenim snom. Ne znaš šta je bilo jučer niti što te sutra čeka. Probudi se zemljo moja. Bit će kasno kad te drugi budu budili.
Ne zvuči optimistično, znam. Ali je vrlo blizu istine. Žao mi je kada vidim da je upravo jedna tako osjetljiva, ranjiva skupina kao  što su branitelji izabrana da se njima manipulira u političke svrhe. Da bi HDZ ili SDP skupili koji bod. Koliko god bodova da sakupe, još uvik imaju nula bodova. Da se hrvatsko gospodarstvo nalazi u krizi goroj od ratnih godina, i da nam prijeti velika seoba Hrvata di ionako pola populacije živi u inozemstvu, to je upravo neshvatljivo!!?? Sram me je upitat ali moram - jesmo li mi nesposobni imat vlastitu državu????

probudi se zemljo moja!

utorak, 3. veljače 2015.

Nove litanije dalmatinskog čovika

Od nesposobne vlade
                   sačuvaj nas Bože
Koja  laže i godinama krade
                  sačuvaj nas Bože
Od neisplaćenih plaća
                  sačuvaj nas Bože
Od nafte oko Brača 
                   sačuvaj nas Bože


Svim šempijama na ovome svitu
                     oprosti im Bože
Ča bi tili šolde a dobit ćedu kitu
                     oprosti  im Bože


Svi sveci i svetice Božje
                         Molite za nas
I sutra i prikosutra
                    A ne samo danas

                  (by Milena Covic)
                  03. vejače 2015.

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...