Koncentracijski logor u Mauthausenu, Austrija. 1938 -1945. Prvi sam put jučer bila tamo, sa svojom kćeri. I mislim da bi pukla kad ne bi o ovome ništa napisala. O tome postoji dokumentacija, znam. Ne samo o logoru u Mauthausenu. I o mnogim drugim mjestima stradavanja. I u nas. I u cijelom svijetu. Postoji, za one koji žele znati...!!!
Grozan je to osjećaj tamo biti. Bilo bi super samo okrenut glavu. Ništa se nije dogodilo. Sve sjajno i bajno. Samo sa otim sjajnim i bajnim ima jedan veliki problem. Ako iz prošlosti ništa ne naučimo, ona će se uvik ponavljat. Uvik iznova!! Mauthausen je oslobođen 1945. Od tada do danas osnovani su brojni drugi logori, u raznim zemljama, kod nas i u svijetu. Što nam govori da ništa iz povijesti nismo naučili. Ili smo morebit šta krivo razumili, a to je još gore.
200 000 ljudi je prošlo kroz KZ Mauthausen. Ljudi.
Ne želim spominjat brojke, ni neke službene podatke. Za one koje zanima, postoji opsežna dokumentacija na inernetu, postoje knjige, filmovi, svjedočanstva. Ja ovo pišem jer se ne slažem sa režimom mržnje!!
U ovom dijelu Austrije, posjet Mauthausenu spada u obavezan školski program povijesti osmih razreda. Austrijanci su dovoljno zreli da stanu iza tog dijela svoje povijesti. Da je priznaju. Da se više nikada ne ponovi. To je, ako mene pitate, suverenost i samostalnost. Graditi državu na čvrstim temeljima i načelima. Sa sigurnošću reći - to nam se sigurno vise neće dogoditi. Svaka čast za to. Nemam komentara.
Kad pogledam ovaj nas hrvatski narod, nisam sigurna da smo tu na čistom. Narod se (još uvijek) dijeli na ove i one. Loši vjerski vođe nas dijele na ove i one! Političari nas dijele na ove i one. Zavadi pa vladaj!! Jer nam tada njihova apsolutna nesposobnost ne pada toliko u oči. Posli ove sve patnje koju je naš narod u Domovinskom ratu preživio, meni se čini da mi ni iz Drugog svjetskog rata jos nismo izašli. Ostali smo negdi u tim godinama. Nikakva napretka. Ljudi moji, u nas je na vlasti zombi pod imenom Korupcija. On trenutacno ima svu vlast u rukama i vijori hrvatskom zastavom na putu u propast. To i budala vidi.
Moram iskreno reći, da nakon jučerašnjeg posjeta logoru u Mauthausenu još nisam došla sebi. Obuzela me duboka žalost, duboka tuga nad tim mistom di je na najužasniji mogući način skončalo više od sto tisuća ljudi. Ljudi moji, sto tisuća ljudi je velika brojka!!!
200 000 ljudi je prošlo kroz KZ Mauthausen. Ljudi.
Ne želim spominjat brojke, ni neke službene podatke. Za one koje zanima, postoji opsežna dokumentacija na inernetu, postoje knjige, filmovi, svjedočanstva. Ja ovo pišem jer se ne slažem sa režimom mržnje!!
U ovom dijelu Austrije, posjet Mauthausenu spada u obavezan školski program povijesti osmih razreda. Austrijanci su dovoljno zreli da stanu iza tog dijela svoje povijesti. Da je priznaju. Da se više nikada ne ponovi. To je, ako mene pitate, suverenost i samostalnost. Graditi državu na čvrstim temeljima i načelima. Sa sigurnošću reći - to nam se sigurno vise neće dogoditi. Svaka čast za to. Nemam komentara.
Kad pogledam ovaj nas hrvatski narod, nisam sigurna da smo tu na čistom. Narod se (još uvijek) dijeli na ove i one. Loši vjerski vođe nas dijele na ove i one! Političari nas dijele na ove i one. Zavadi pa vladaj!! Jer nam tada njihova apsolutna nesposobnost ne pada toliko u oči. Posli ove sve patnje koju je naš narod u Domovinskom ratu preživio, meni se čini da mi ni iz Drugog svjetskog rata jos nismo izašli. Ostali smo negdi u tim godinama. Nikakva napretka. Ljudi moji, u nas je na vlasti zombi pod imenom Korupcija. On trenutacno ima svu vlast u rukama i vijori hrvatskom zastavom na putu u propast. To i budala vidi.
Moram iskreno reći, da nakon jučerašnjeg posjeta logoru u Mauthausenu još nisam došla sebi. Obuzela me duboka žalost, duboka tuga nad tim mistom di je na najužasniji mogući način skončalo više od sto tisuća ljudi. Ljudi moji, sto tisuća ljudi je velika brojka!!!
Slušala sam sve te detalje koje nam je ispričao vodič. Kaže on, zabluda je što svijet misli da je u Mauthausenu većina logoraša skončala u plinskoj komori. Ne!! Većina ih je ostavljena, da iznemogli, bolesni, gladni i žedni, nakon što su bili premlaćivani i naradili se do smrti, skončaju u vlastitom izmetu. U vlastitoj krvi...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Ne zvuči nimalo lipo. Oprostite ako sam vas uznemirila. Ali učiniilo mi se da to malo uznemiravanja nije ništa kad se usporedi sa patnjama tih (ljudskih) bića.
Iz toga svega, samo mi je, baš kao i onomad u Vukovaru, jedno pitanje prošlo kroz glavu - odakle uzimaš to pravo da na takav način tretiraš jedno ljudsko biće, stvoreno od Boga???? Odakle uzimaš to pravo da čovjeka toliko poniziš?? Da mu zadaješ bol, i da pritom uživaš???
Kao i svakog normalnog čovika, obuzeo me bijes, došle su mi suze na oči i nagon za povraćanjem... Ma ko te pita koje je nacije taj drugi čovjek, ko te pita koje je on religije... Nemaš to pravo, naprosto nemaš to pravo učiniti to drugom čovjeku...
U duši me boli kad vidim da ljudska rasa od vrimena KZ Mauthausena i sličnih mjesta ama baš nista nije naučila. Hvata me panika kad vidim u kakvu se zvijer jedno ljudsko biće može prometnut. Hvata me panika jer toga ima i danas. I ovdje, oko mene. Dokle god se ne zaustavi mržnja, dokle god se ljudi dijele po religiji, narodnosti, boji kose ili ne znam ni ja čemu, nama neće bit bolje!!
U duši me boli kad vidim da ljudska rasa od vrimena KZ Mauthausena i sličnih mjesta ama baš nista nije naučila. Hvata me panika kad vidim u kakvu se zvijer jedno ljudsko biće može prometnut. Hvata me panika jer toga ima i danas. I ovdje, oko mene. Dokle god se ne zaustavi mržnja, dokle god se ljudi dijele po religiji, narodnosti, boji kose ili ne znam ni ja čemu, nama neće bit bolje!!
Po meni, ljudi se mogu podilit samo na one dobre i one loše. I to su se podilili sami, jer svi mi imamo mogućnost izabrat na čiju stranu ćemo se stavit.Trećega nema. Iza svog izbora ima da stanemo, i preuzmemo za njega punu odgovornost. A to znači:
Ne učini bližnjemu svome ono što ne želiš sebi...
Ako se ovoga ne budemo držat, onda smo najebali.
(by Milena Covic)
Ne učini bližnjemu svome ono što ne želiš sebi...
Ako se ovoga ne budemo držat, onda smo najebali.
(by Milena Covic)
