Dan kada su zvijezde dobile bracu /mom Žući

te večeri kada si umro već je bila jesen
tankoćutne breze i prastari hrastovi posuli su te suhim zlatom sa svojih grana vjetar
im je pomogao
kada te je majka primila nazad u svoje krilo

već sutradan kiša je isprala trag sa ceste

sad te tražim rukama poput slijepca
očekujem svakog trena da dođeš vidim
tvoje milo lišce te mudre oči ne mogu
te zvati jer ime ti je ostalo u vrisku
na onoj cesti i neki šiljak mi je probio srce

kad sam te ugledala kako tamo ležiš

vrisak i ja ostali smo na cesti i onda
kada je kiša već bila isprala trag od krvi
trag kao od zvijezde padalice sjećaš li se
kad smo je ugledali one hladne decembarske zore
poželjela sam da budeš sretan ti si sada sretan
ubuduće moram dobro promisliti prije nego zaželim želju 

sva radost sve što je bilo lijepo
poput jarma mi za vratom sjedi proći će znam
i da znam za ponovni susret jednog dana ali
kažu da moramo živjeti u sadašnjosti ne u budućnosti

oprosti što se ne mirim proći će sve će jednom proći
ovo je moj način da ti kažem koliko puno sam te voljela

teški su ovi dani ali jača je ljubav i radost i svjetlo od tame

zvijezde su napokon dobile jednog bracu zašto uvijek sestricu
pamtim te dane bilo ih je puno Žućo više od sedamsto
spremila sam ih na sigurno da ih imam
sad kada mi trebaju

trebaju mi