-Majko Božja i svi sveci i svetice Božje, zaštitite svit od prebolesnih duhova i pošaljite ih nazad u tamu iz koje su izašli.-
Brač, jedan od najpoznatijih turističkih odredišta ovog dijela Evrope. Moj otok, na kojem sam prvi put ugledala svjetlo dana, i prvi put udahnula zrak u svoja pluća!
I ovi su mačići, izvađeni iz kontejnera u Sutivanu na Braču, bili tek rođeni. I oni su pokušali prvi put udahnuti zrak. Pri tome pokušaju LJUDSKOM RUKOM jednom je mačiću slomljen vrat, drugom zdjelica, treći se samo ugasio. Preostali se bore za život.
Nađeni u kontejneru, svezani u plastičnu vrećicu. Sutivan, Brač.
Moram priznati da me je u ovom momentu sram reći da sam rođena Bračanka. Sram me je što sam sa otoka di u glavama pojedinih još nije završilo kameno doba, a bojim se da nikad i neće.
Na Braču je počela turistička sezona. Gradi se, svi bezuvjetno oće da ostave traga. Proširuju se kapaciteti, Bračani spremni primit još još još ne znam čega. Dragi Bračani, moji sumještani i moji sunarodnjaci, kada bi moglo doć vrime da se počnu smještavati mali stanovnici otoka, životinje čiji je otok zapravo jednako kao i naš?
Dobro ste razumili, i te mala stvorenja imaju pravo na život i svoj neometani životni prostor!!
Bog je stvorio životinje, a ne mi, ljudi. One su Njegovo djelo i tražit će nas odgovornost u postupanju prema njima. Ne mogu se načudit da tolikim usrdnim vjernicima ova jednostavna činjenica ne ide u glavu, a tema je koja bi se svakako tribala čut i sa oltara. Kako ljudi mogu poštovati nekakvog misterioznog Boga, a ne vide ga u svom bližnjemu , u "jednom od malenih"? Šta se to tokom stoljeća u ljudskim glavama izokrenulo da "štuje" nevidljivo, a gazi vidljivo Božje djelo??
Brač je dao tolike poznate umjetnike, kipare, slikare, pjesnike, sportaše, Brač zastupljen u saboru i pri biskupskoj a i svetoj katrigi, a nikad nikoga od tih koji su u životu "uspili", nisam čula da je postavio pitanje na temu kako se ponašamo prema bespomoćnim životinjama. Što mi je veoma čudno. Ispada da su školovani i neškolovani po pitanju prava na život jednako nepismeni. Mi Bračani dakle možemo gradit i gradit do besvijesti, i dičit se poznatim imenima vanka po svitu koliko god hoćemo - pitanje je kako funkcioniramo iznutra po pitanju humanosti prema slabijima od sebe. Kada to pitanje svijesti riješimo, možemo reći da smo uspili...
Mislim da je sazrelo vrijeme da izađemo iz uskih okvira tradicije baba i didova te počnemo napokon misliti svojom glavom. Ako ne štitimo sebe i svoje, možemo očekivati da ćemo za par godina opet biti pod nečijom čizmom... Ne, zapravo ćemo moliti da tamo dođemo.
Živi bili!
