nedjelja, 9. lipnja 2013.

... Vec odavno

Vec odavno znam da nisu to materijalne stvari, ma kako bile naizgled lijepe i skupe, koje bi bilo kojeg covjeka ucinile sretnim. Donijele mir u dusu. Zapravo, one donose nemir u dusu. Za takve stvari su ljudi spremni lagati, lazno se smijati, pretvarati se. Glumiti. Ili povrijediti nekog drugog u toj zaslijepljenosti. Kao sto bi fra Marko rekao: zapovjedi tom demonu da izade iz tebe! Demon je u tebi! Demon ovisnosti o televizoru, kompjuteru i slicno. Demon alkoholizma. Demon agresije. Demon nepostovanja, apsolutno nikakvog pomaganja. Demon vike, svade. Covjece, budi sposoban da zapovjedis svojim demonima: U ime Isusa Krista, velikog Sina  Bozjega, izadi iz mene!

Ali ako uvijek iznova popustas svojim demonima, slijedis nekakvu glupu tradiciju kojom si naucen, i ides kroz zivot a ne slusas svoje SRCE, nego samo ono sto ti kaze netko drugi, znaci da lutas izgubljen kroz zivot i nemas namjeru pronaci svoj put.
PRONACI SEBE.

Takav jedan zivot je uzaludan. Beskoristan. I samo gomila nevolje. I  sebi, i onima oko sebe.

Covjek koji sebe ne mijenja  je potpuno beskoristan.

                                             (by Milena Covic, 9. Juni '13.)




Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...