Država u kojoj nemali broj djece nema za marendu, mora imati jake oružane snage.

Vidje li paradu
Raskoši  i sjaja
Zemlje male
Istočno od raja?

Od pustoga sjaja
Zamagljena raja
Hodala je gradom
Osvrćuć' se kradom
Na neosvijetljeni parkić
- Da ne vreba otkud
Zao pogled
one Markić!!

Srid zagrebačkog  Mrak(a)
Upalila se mutna,
Ulična lampa.
Uočilo se odma
Da u paradi
nema Trampa!

Oćemo Trampa!!

Brzo, obavijestite
Ljude iz ZAMPa!!
Od zadnjeg NATOvog samita
Imamo autorsko pravo
Na Trampa!

Amo specijalci iz kampa!
Razapnite drugog!
Dajte nam Trampa!!

Onda su se stvari otele kontroli
Stvorila se gužva , zatvorili koridori.
(Šatora sva srića nije bilo
Konfiscirali ga iz Čistoće
Još prošlo lito.)

Jure se sukobio s Antom
A Mare sa Lucom.
Odnekud se stvorila
I precjednica s pucom.

Bandić je tio uvest reda
Ajmo reda - NATO gleda!!
Lopate u ruke i razgrćite snig!!
Nije snig!! povikali su svi
To smo mi,  radni ljudi
I građevine!
No Bandić se napravio da ne čuje.

Na nosu mu pedeset nijansi roze,
Možda  od šljive a možda  od loze.
A možda  i  od straha,
Da ne iskrsne oklen
kakav kazan graha.

Mali Vlaj pita -
Majo, jel' rat?!
Nije, sine, rat!
Hrvat je svaki
Hrvatu brat!

Mali se okrenu,
Sit rata
U duši sretan -
Što nema brata.

PRIČA O ŽUĆI

Žućo je došao kod nas sa neka tri mjeseca. Okrstila ga je tako moja kćer, bio je naprosto žut 😀. Nisam ga htjela zatvoriti u stan, bezuvjetno sam mu željela dati priliku da upozna prirodu i u njoj uživa. U košari za piknik sam ga nosila u obližnju šumu. Ispočetka se bojao izaći iz košare i stalno se vraćao unutra, mala mrvica. Svijet je pak puno sigurniji iznutra 😀.

No znatiželja je ipak odnijela pobjedu. Polako je počeo upoznavati prirodu i u njoj uživati. Tu je bilo dosta grmlja u koje se od mene "sakrivao". A čim bih se korak- dva odmakla, izlijetao je iz grmlja plašeći se da ne ostane sam. Učio penjati se na stablo. Zalijetao se hrabro i na široka stogodišnja stabla koja se ga, onakvog malešnog, odbacivala od sebe kao praćkom... Ali on nije odustajao, sve dok nije naučio gdje tačno mora zabiti svoje kandžice kako ga stablo ne bi zbacilo. Kako je ponosno gledao u mene sa stabla, kad mu je to prvi put pošlo za rukom... ❤

Slijedeća prepreka koju je trebalo prevazići, jest da se u svojoj euforiji, slijedeći ptice, penjao do najviših grana u krošnji. I onda više nije znao sići. Pogledao bi dole i samo bi žalosno mijaukao. Nekoliko puta sam morala donositi ljestve i verati se na stablo da bi ga skinula. A on je sve to pamtio i znao ko mu je prijatelj u nevolji 😊.

U blizini protiče i rijeka, ulazio je bez straha u nju, pljuskao okolo i pio iz nje vodu. Polako sam ga počela puštati u vrt. Ispočetka je bježao kod svih mogućih susjeda, nevaljalac mali. Sve dok nije naučio šta je za njega dobro. Provodila sam sate i sate vani sa njim. Jednog dana je bio spreman ostati sam. I sad je tako. Kad želi vani, pozicionira se pred vratima. Kad ogladni i želi kući, dođe pred vrata (četvrti kat) i grebe po njima, njegov način kucanja 😀
Super je sve savladao i veoma smo na njega ponosni! Kad prede, trese se pod. Prede iz ogromnog zadovoljstva. Malo mu zavidim kako bez okolišanja, samouvjereno, nalazi stvari koje su za njega dobre. Ljudi bi mogli od njega puno naučiti. Imati mačku, psa, ili bilo koju životinju doma, veliki je izvor pozitive i sreće. Djeluje opuštajuće, prava je antistres terapija! Živ nam i sretan bio još mnogo ljeta naš Žućo!

Draga moja Lea!

Danas je  tvoj veliki dan!
Uvijek si mi lijepa,
a danas si mi kao san!

Bog ti je iz ljubavi
velike, život dao.
Da ljubavi si vrijedna,
On je to itekako znao!

Mudrost u svom srcu
a strah Božji u oku nosi.
U razumu svome snagu!
Ne zaboravi tko si!

Da Dijete Ljubavi si,
iz krila Svetog Duha,
kojem ćeš se jednom  vratit'
leteć', neokaljana ruha.

I da, i mi smo te htjeli,
kao što si i ti htjela sebe!
Tvoj osmijeh nas grije k'o sunce
Bilo bi hladno bez Tebe!!

Ponosna i sretna
koračaj kroz svijet!
Rasti u Božjem vrtu
k'o najljepši cvijet.

Gdje god nogom kročiš
put nek' se otvori!
Vjeruj svome srcu,
pusti, neka Ti govori.

Sloboda narodu!

Gledam i ne vjerujem  očima!
Šta  je dobro a šta zlo
Stavljeno je u ruke
Moćnima!!

Oni dižu prst
I kažu -  dosta!!
Samo preko mene u raj!
Samo preko mene do oprosta!!

Moćnici sjede
U Vip ložama
Mašu sa do tri glave
U ovčjim  kožama.

(Narod je ovca.
Za nj nema novca.
Ko ti je kriv??
"Zafali" bogu
što si živ!!)

Mi smo ti omogućili
Državu čistu!!
Gnjido!!
Ima da nam digneš
bistu!

Pazi šta pričaš
Gdje i pred kim!
Đubre!!
Iza mene je stranka
I pravosuđe!
A ti ćeš u Njemačku
da pereš suđe!!

Oslobodili smo te
Od okupatora
A još ne vidjesmo
Zatvora!

Čuješ li? Ti si slobodan!
Jedi slobodu!
Ili marš iz Hrvatske van!!

(Narod je ovca.
Za nj nema novca.
Ko ti je kriv??
"Zafali" bogu
Što  si živ !!)

Politička (haha) scena
Vrvi od mravi
Bakica pita -
Koji su naši??
Koji su pravi??

Bako,  naši su oni
Što zastavom mašu
Autobusima što napuštaju
Lijepu Našu.

O - ljubavi

Svi smo pročitali poneku knjigu o ljubavi. Mali ili malo veći savjetnik. Kad smo nesigurni, ili mislimo da smo pogriješili. Kada ne znamo dalje!

Nijedan savjetnik ne može zamijeniti osobno iskustvo.

Ljubav je moguća. Moguće ju je ostvariti. Naravno, samo ako je u našim životima želimo. Ako osjećamo potrebu za njom.

Ljubav je čist osjećaj. Ne da se zamijeniti za poklon. Ni za vrlo skup poklon. Ne da se kupiti, jer ljubav u okovima više nije ljubav.

Ljubav je osjećaj slobode. Prije svega, upoznati i prihvatiti sebe onakvom kakva jesam. Čovjek koji svoj život živi iz perspektive onoga što drugi od njega očekuju, niti poznaje, niti voli sam sebe, i kao takvom, nije mu moguće voljeti drugu osobu. Takvi žive sa dubokim nezadovoljstvom u sebi, koje pretežno kulminira u agresivnosti. Pokazatelj je to totalnog gubitka kontakta sa samim sobom, koje se manifestira kroz netoleranciju prema svačemu i svakom onom, koji si uzima za pravo da bude drugačiji, i živi po vlastitom nahođenju.

Onaj tko voli sebe i svoje različitosti, spreman je isto tako prihvatiti i drugu osobu, znajući da svatko ima pravo živjeti ono što ga čini sretnim. Onaj tko voli sebe, dozvoljava ljubavi slobodan prolaz.

Bilo kakva vrsta represije uništava poštovanje, a samim tim i ljubav, jer je  poštovanje sastavni dio ljubavi.

Ljubav nam je potrebna, kako bismo mogli funkcionirati. Ona je tu. Možda je samo treba pozvati!