Strašan film, stravične scene. U zbilji je to sve skupa bilo još i gore....
Razmišljate li kada o tome? Da to nije film strave, već stvaran događaj....?
Normalnomu potpuno neshvatljivo. Ona narodna "dobro se dobrim vraća" ovdje je u potpunosti zakazala. Ljudska rasa nije bila spremna za istinu. Draže im bilo bauljat u tmini, ne vidi se šta ko radi. A kad se jami ionako je gotovo, mislili su jadni. Ma ništa to.
Nego to misle još uvik.
Puno je godina prošlo. Desetljeća su se nizala kao udarci mržnje i poruge na tijelu Sina Božjega tog Velikog petka. Di je i ponajmanja šuga dobila priliku poniziti i popljuvati biće koje je za ljudski rod potpuno nedostižno. Stoljeća. Pa i tisućljeća. Da se Bog slučajno odluči još jednom poslati svog Sina da pokuša spasiti svijet, šta... A, ne virujen da će mu to ikad više past napamet.
Pasalo je puno vrimena. Ko dite san, čitajući Isusovu muku, mislila kako su farizejci i pismoznanci ostali fosilizirani u koricama debele stare Biblije moje matere, ali ne..!!! Oni su se razmilili poput crva kad nanjuše lešine i pun ih je svit. Kriju se iza visokodostojanstvenih titula institucije koja se tobože zasniva na nauku Krista, a u stvarnosti su Sodoma i Gomora za nju bezazlene bajke.
Ne preostaje nam neki veliki izbor, osim da je nužno potrebno hitno isprati pijesak iz očiju koji se tokom svih ovih godina tamo nataložio. Koji je more bit u ekstremnim slučajevima već dopro do mozga i širi se poput karcinoma nauštrb sive mase. Prava poruka, donesena na Zemlju Isusovim rođenjem, jedina istina, izokrenuta je, "prilagođena" ovozemnoj svrhi sabiranja bogatstva upravo tamo gdje ga moljac oće nagristi. Te s tog istog razloga nema baš puno veze sa originalnom porukom koju je živio Isus Krist.
Tužna sam kada razmisljam o križnom putu Isusa Krista. I ljuta. Na beskrajnu, neizmjernu ljudsku glupost, potenciranu zloćom. Sa posljedicama koje nismo u stanju sagledat... A gledamo ih svaki dan u crnoj kronici. I kroz križne puteve onih što su krenuli iz bombama opustošenih domovina, usudivši se poželjeti bolju budućnost za sebe i svoju dicu..
(Što u stvari nikako ne bi smili.)
Nemojte se uzrujavat, bilo je to samo moje razmišljanje o nadolazećem Uskrsu.
Uskrsu, koji se već odavna sveo na farbanje jaja.
03. 03. 2016.
by Milena Covic
