nedjelja, 29. studenoga 2015.

Prva nedjelja Došašća

Naši su stari imali običaj reći, kada se za nekoga kaže da je dobar čovjek - "Ah, dobar je Bog koji ga drži".
Dobar je Bog koji nas drži. Vrlo motivirajuća poruka na prvu nedjelju Došašća. Prva nedjelja pripreme. Svaki, svaki Božji dan u godini, bez iznimke bi nam trebao biti priprema. Ako smo svjesni toga da smo na Zemlji samo privremeno i da će naš boravak "Za stalno" biti u jednoj drugoj dimenziji. 
A nigdje ne piše da će ta dimenzija biti raj! Ovisi o nama.
Koliko je samo dobar taj veliki Bog koji nas drži. Sve nas. Još uvijek. Koliko sam ti, o Bože zahvalna, što mi kroz ljude, djecu, koje mi, koju mi šalješ u susret, daješ mogućnost da popravim učinjeno. Hvala ti Bože na tome! 
Koliko, o koliko put se ljutimo na ljude s kojima ne izlazimo na kraj, izbjegavamo ih, pričamo loše o njima... Ali Bog nam takve ne šalje slučajno, možda su takvi ljudi upravo izazov da se potvrdimo koliko smo jaki u duhu, čvrsti u vjeri u tog  Boga u kojeg se zaklinjemo i busamo u prsa!! Možda nam ih šalje da od nas nesto nauče... ne možda, nego sasvim sigurno... Hoće li imati šta od nas naučiti?

Ljudski je ljutiti se. Ali je ljudski i priznati pogrešku. Ispričati se. Reći  "oprosti". Prije osude drugog uvijek zaviriti u vlastito srce, u one njegove najmračnije, najskrovitije kutke...

U tome duhu svima vama neka bude sretna prva nedjelja Došašća... I neka Isus nikad ne prestane dolaziti u naša srca!



Nema komentara:

Objavi komentar

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...