Ljudska glupost, scena 2.

Ne pišem, zapravo, o ničemu posebno. Gledam jutros labudove na jezeru, par su. Kako njima protiče dan. Polako, nimalo se ne žureći, izlaze na obalu, ne pokazujući  nimalo straha (respekta) od mene, koja ih tamo već očekujem. Valjda su se toliko navikli na moju prisutnost da me doživljavaju kao .... jednu od svojih, potajno se nadam.

I tako ja njih gledam. Divota, priroda...  tišinu nekad zareže krik patke baš kao što im trag oštro zareže inače mirnu jezersku površinu. Priroda, onakva kako je stvorio Bog. Uživam u zraku, tišini, pogledu, duša mi se odmara i nanovo rađa....  

Labudovi su zabavljeni jutarnjom gimnastikom. Kamera je danas uspjela zabilježiti nekoliko smiješnih situacija :-). Njihovi me pokreti podsjećaju na neke vježbe joge, koje izvode s takvom jednom lakoćom, bez imalo napora, na čemu im pomalo zavidim. Prate se u stopu, čak rade istovremeno iste pokrete!!

Pa onda neizbježno pitanje. Neizbježno, naprosto se nameće samo... A di smo mi ljudi u tom ciklusu prirode? Zašto smo mi van ciklusa? Zašto nismo u stanju poštovati zakone onoga koji je stvorio tu prirodu a i nama život udahnuo?

Jedan labuđi dan. Bez stresa. Bez, htjela sam reći, suvišnosti. Ali zato sa puno, puno ljubavi i nježnosti.

Jedan čovjekov dan? Liježemo i budimo se u stresu. Borimo se protiv stresa. Niječemo stres. Niječemo činjenicu da nam je potrebna ljubav!

Mi ljudi sami sebi pravimo stres. Gotovo stopostotnim angažmanom uređujemo i njegujemo svoju vanjštinu. Šminka frizura manikura pedikura. Umjetne trepavice! (Na tu riječ, ne znam zašto, dobijem osip. Valjda od radoznalosti. Od znatiželje da dobijem odgovor na samo jedno pitanje - a kako se vi sa umjetnim trepušama uopće umivate? Uuuuups! Ne umivate se?!)

U Bibliji je taj fenomen prozvan "obijeljeni grobovi". Dakle, grobovi koji se kreću u pravcu groba. Prije vise od 2000 godina!! Pa ako iz tolike mase vremena još uvijek nismo naučili....

Onog trenutka, kada se ponovo vratimo prirodi, odnosno Bogu, bit ćemo to što jesmo i to što trebamo biti. Samim svojim postojanjem mi već jesmo nerazdruživ dio nje, i sve što radimo protiv nje, protiv sebe radimo. Poštovanje prema Majci Prirodi nije ništa drugo doli  poštovanje prema Bogu, i doista, prema svemu stvorenom...