Ovo more od života
ča me vaja u jugu, buri...
Ovi vali, slani, teški
ča me nose zadnjoj uri...
Ove kapi, gorke suze
ča probiju kost do srži...
Rodnoj vali mog ditinjstva
brod me nosi, sve je brži.
Umorna san, stat bi tilo
izmučeno ovo tilo
deštrigalo ča ga brime
tuje zemlje hladne zime.
Stat bi tilo ovo tilo!
Rodnu valu opet vidit
za molitvu reć bez glasa
zadnju suzu za iscidit.
I okusit zadnjim dahom
miris tvoga dragog žala
i pojubit tvrdu zemlju
od koje san i postala.
(15. 08. 2014., by Milena Covic)
photo by Milena Covic
Nema komentara:
Objavi komentar