utorak, 12. kolovoza 2014.

Osvrt na smrt Robina Williamsa

Samoubojstvo. Nimalo vedra tema. Uvik se digne uzbuna kad se radi o prominentnoj osobi. Svi smo mi u dusi pomalo paparazzi. Meni je osobno svejedno je li nesretnik bio poznat ili totalni anonimus. Bude mi ga zao ka covika, jer evo, neka digne ruku ko nije bio u toj situaciji. Barem letimicno, na oni milijuntni dio sekunde. Kad kriza prodje , opet se ide dalje. Tako bi tribalo bit. Ali ni uvik tako.

Mislim da uistinu ni lako bit poznato lice. Uvik u centru paznje, i onda kada to uopce ne zelis. Puno stresa, ocigledno vise negoli normalan covik moze podnit. Ocigledno su i oni samo ljudi... Sa isto noliko krvi, sa istin postotkon vode ko i mi obicni ljudi. Mozda sa vecin postotkon Bottoxa. Nema veze. Nisam nikomu na tome zavidna. I kad bi imala love do krova, ne virujen da bi posegnula za Bottoxom. Mamma mia, kakvi to osjecaj mora bit? Izvana jedra i zategnuta, iznutra gnjila i usmrdjena ko kapula. A ne, ne. Fala lipa. Ne bi tila ponovo bit mlada. Super mi je vako. Za koji dan krocit cu napokon u klub seniorki. Sta bi ja tila, to je ostat zauvik mlada u dusi. Ne pustit da me slomi vrime. Ili obicaji. Ili mentaliteti. Ili bilo koja kriza kojih uvik ima. Ima ih sve dok je covik ziv. Rekla je jedna pametna osoba - "Dusa koja rijesi sve svoje probleme, umire." Ali tek kad ih rijesi. Ne prije...

Ljudi moji, kako smo mi tehnicki opremljeni. Standardizirani. Gledan vec i dica od 3 godine znaju na touch screen. Sve nam je dostupno. Komunikacija na visokoj razini. Moral na puno nizoj. Gubimo se u prostoru i vrimenu. Neki dan sam cula niki vic - prica tip, sjedili smo sa rodbinom, nije nam bilo interneta. Skroz neki zgodni ljudi :))) Sta reci?

Ne smimo zaboravit jednu stvar... A to je da smo mi jedni drugima potrebni... A to je, da ljudima ne bi tribali radit stvari koje ne zelimo i sami docekat... To ni jedne sekunde ne zaboravit... Jer ja mogu lagat cilomu svitu, samo jednoj osobi ne mogu - samoj sebi. Prozrem samu sebe istog momenta... Virujem da je tako i svakomu od vas! Nekad se da sklopit neki kompromis, ali dogovor mora postojat.

Svi mi imamo problema. Neka digne ruku ko ih nema. Zavisi samo kako ih gledas. Kroz njih dobivas mogucnost iskusit nesto novo. Ko je kad reko da je zivot samo jist, radit, spavat? Sa viron u Boga ides naprid. Sta imas za izgubit? A sta uopce mozes sacuvat? Kad ni svoj zivot nismo u stanju sacuvat, kad poziv stigne, nama je ici.. Spremni ili nespremni. Bolje spremni.

Skuzajte molim Vas sta cu ovo rec. Ali covik koji ne viruje u Boga je glup covik. Bez Boga nista. Koordinira ovi svit. Sve on zna. Zna nas bolje nego mi sami sebe. Moramo toga postat svjesni. Ne umisljat da smo nike velicine. I da mozemo zajebavat cili svit, i to jos dokle god mi to ocemo. Face naizgled. To je sve prolazno i do malo vrimena se niko i ne sjeca. Gone with the wind.

Bog nam je prije puno godina dao dvi zapovidi...
Koje ne bi tribali zaboravit.

Nema komentara:

Objavi komentar

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...