Tati

prošlo je neko 

vrijeme ali što je vrijeme

i ništa  su riječi 

tamo preko

u šaptu čempresa

mir u zasjedi  je ček'o

bila sam sutra i doći ću 

opet jučer

znaš već, vjetar ti je rek'o

       

    ❤🌠❤

Tati, 

by Milena

POKOP LJUDSKE SVIJESTI

POKOP LJUDSKE SVIJESTI

Jak vjetar me budi iza sna

daleko je  još dan, potpuni je mrak

za vrat mi se uvlači tjeskoba i strah

u ovaj kasni sat

Predugo već traje pokop 

ljudske svijesti, bliži  se kraj

(nimalo mi ne liči na raj)

ledeno doba je iza nas - znači, opći potop.

A koliko smo šansi imali! 

umjesto da ih iskoristimo,  oduzimali smo ih drugima .

Kad u srcu umre milosrđe, postaješ kukolj,  nametnik

tad prestajemo biti ljudima 

(svaka sličnost sa korona virusom je sasma slučajna)

by Milena

                                               ❤

Kada se okovi ljubavi razbiju  ostaju samo okovi

jer ljubavi nema u okovima

ljubav je da raste, i da rasteš s njom

ljubav su riječi, i zagrljaj i misli

i pogled što tugu liječi

ljubavi nema  u kalupima običaja, naučenog ponašanja

nema je u zlatnim škrinjicama optočenim draguljima

nema je u požudama tijela

tamo je samo smrt, nelijepa i mračna 

ljubav ne izaziva strah

ljubav je živa

i hoće da živi

to što sniva

DRAGA LARA

Draga Lara!
Ti, mala
dječja dušo!

Ti, sićušna zvijezdo,
što posvećuješ gnijezdo,
tko pjev tvoj ne bi sluš'o!

Čistoća duha
i čovjekoljublja,
neka te vodi!
Neka se u tebi rodi
ljubav još dublja
od one što dana ti je!

Neka se smije
sunce, presretno što te grije,
neka se smije
i oblak što ga, nasmijanog, krije,
neka se smije!

I pospana trava rosna,
i majka ponosna!

Blagoslovio te Onaj koji te šalje,
sa željom, da ljubav neizmjernu
nesebično daješ dalje ❤

RADUJEŠ SE

iz velike ljubavi svijet si stvorio
i čovjeka, i slobodu mu dao;
bez prisile - nisi znao
hoće li biti dobar il' zao

to nisi znao
ali i ljubav si mu dao
i raj na Zemlji, Edenski vrt
i nije znao za smrt
sve dok je ljubio

od raja je načinio pakao
kad je prvi put ubio
poslije te "jabuke saznanja"
izabr'o je put zla i tobožnjeg neznanja

umjesto da prigrli život,
on, jadan, izabra smrt
te bi istjeran u tamu
zatvori se za njim Edenski vrt

a Ti,  ljubav si dao
da spasiš bar jednu od devedesetidevet
Sina si poslao -
za ljubav i radost, ne za njihov lelek

-------------***----------------

I sada živiš u svom življu, raduješ se
kroz duše što poznaju ljepotu
te se vesele svakom novom danu

raduješ se, Isuse, u Ocu -
pobijedio si tamu ❤

druga prilika

kolika je  ljubav i milosrđe 
prema stvorovima Tvojim,
u Ljubav nas zaodijevaš!
dom pripravljaš sinovima svojim.

kolika je ljubav...!
ne kazna za zlodjela, već druga prilika,
ne odbacivanje, već opraštanje
ljubavlju svojom ispunjavaš šupljine,
novi život daješ, on nije moguć
bez Tvoje topline

kolika je ljubav!
ne odustaješ od ljudi,
boriš se za svoje, nisi taj što sudi -
ljudi se sami
predaju tami,

onako poput Jude.

a  kada  se  zbude,
to ne vidiš rado... uvijek kada smrt
pobjedu odnese,  nad Edenski vrt
nadvije se tama,
i zavjesa bi se rastrgala da u njem'
ima hrama;

   -----------***----------

Oče, u Tvoje ruke predajem život svoj
jer on je Tvoj
a samo s Tobom je i moj

on je najveći poklon, on je nešto sjajno,
hvala Ti! ❤

Jer ljubio si ljude , ljubio ih javno
rječju i djelom prisutan, neobavijen tajnom

Koji ne ljubi  umro je odavno

IZAĐI IZ SEBE MALOG

izađi iz sebe malog,
velika je ovo planeta

izađi iz sebe tužnog,
gledaj očima djeteta.

skini povez sa očiju
što poslušno si ga sebi svez'o

već imaš dan manje,
koliko god da se naprez'o

život je ovaj današnji dan
sve prije i poslije samo je san 🌈

bijela zastava

bijela zastava.
možda ljubičasta, za  tjedne izvan godine
ljude van Zemlje i van pameti

Majko rijeko!
ti mijenjaš svoj tok a kad
ti dosadi nestaneš
daleko
od očiju zaroniš ponornica tamo gdje
slijepi ne vide

vidjeti očima je prevara to ne ide

sve dok ne vide bolje da ne vide
kuda si  pošla
ne moram kupiti kartu ne moram
čak ni otputovati
da bih  došla ❤

Mau

imala si lipi život,
svoj vrtal, svog Fredija
svoju Brigitu i svoju Mariju ❤

bila si puna života,
miševe lovila,  penjala se po stablima
svoje si jude volila

a onda si se razbolila

dugo si se, dugo borila,
bili smo uz tebe
kad si izgubila

i sad si se popela gori
priko mosta od duge
morali smo te pustit da ideš
ni bilo druge

tvoje molo tilo sad miruje
a možda još  ptičice slušo?
pod suncem  ćeš se pritvorit u cviće
a u srcu u jubov, mila naša dušo ❤

Grubi su prid nami doni,
boli,
srce istišće suzu vruću
ali tebe već ne boli, sad si dobro...
Putuj nam  sretno i pozdravi Žuću ❤

U snu sam srela svoju smrt

U snu sam srela svoju smrt, rekla mi je: draga, imaš izbor - možeš me se bojati i misliti da mi  možeš pobjeći, a možemo se i sprijateljiti... kako god  ti hoćeš... Ali ne prigovaraj kada dođem;

🙂

Smrt je poput brane,
na kraju puta filtrira sve
naše dane,
sve propuste iz neznanja
ili kukavičluka. Svi trenutci
što mogli su biti lijepi,
(da nismo bili slijepi)
svi su tu,
čekaju.

Smrt nije sudac, smrt je ogledalo
ne bojimo se, ako sebe znamo.
Nije tajna - natrag dobivamo ono što damo.
Nema u smrti iznenađenja,
ako sebe znamo.

Ona čeka, da se navrši vrijeme,
zna dan i čas
bolje od nas.
Čeka nas, da nam vrati
sve što nas ide; da naplati
dugove kockanja s vremenom,
bježanja, pretvaranja, laži,
ne prima mito i ne da se ublažit'
strogo ti češlja misli, gleda te neumoljivo
pod pogledom njenim  se tališ.
Ona nije sudac, nemaš pravo da se žališ;
Ta tko ti je kriv?
Što si radio dok bio si živ?

Rastaju se od života lagano
oni bez tereta; vedrih lica.
Jer za života već  biramo odredište,
a smrt je samo propusnica.

tebi

u tvojim rukama spavam jer ti si dio meine

                                                                jučer i danas i sutra

                                                      još jednom sutra pa opet sutra

vrijeme mi piše  po licu 

tintom uzetom iz kose , najdraži
mu je chiaroscuro iz renesanse rođen

oči su svjetlo i osmijeh je svjetlo

sve drugo neka se ugasi

Uskrs

Daklem, nepoznat netko ovako je opisao Božić, odnosno ljudsko poimanje njega: "Praznik zbog kojega se najviše ubija, zove se  praznik ljubavi, mira i radosti."
A Uskrs?

Vrlo mi je draga ona Isusova rečenica - " Činim sve iznova" ❤  U njoj je sadržan Uskrs. Ili:
Istina će vas osloboditi.
Tko traži, taj nalazi.
Činite ono što želite da se vama čini.
Sve je moguće onom koji vjeruje.
TEŠKO VAMA, LICEMJERI.

Novi zavjet - Isusovo djelovanje. Nigdje nema spomena tomu da Bog traži klanja životinja- baš naprotiv, jasno je rekao: MILOSRĐE TRAŽIM A NE ŽRTVU. Isto tako je jasno rečeno da su  oni koji nemaju milosrđa već  "primili svoju plaću"

Uskrs se u 21.stoljeću slavi ništa manje krvavo nego  Božić Kako je to moguće, kada nas Isus tako nije učio?

Podsjeća me to na scenu kada je u nekom selu umro čovjek pa su seljani došli stražariti kraj mrtvaca. U neka doba, pod utjecajem alkohola i ko zna čega još, zaboravili seljani potpuno na poštovanje, pijetet i na mrtvaca te se pravo razveseliše, uz pjesmu i uz harmoniku, raskalašeno se zabavljajući. Naiđe tuda putnik namjernik, pa misleći da je neko veselje, možda svadba, svrati da vidi šta se to slavi. No, kada je ušao unutra, ugledao je mrtvaca na odru, a okolo seljane koji su raskalašeno igrali i pjevali, izbezumljeno  skakali, pijani i van svake kontrole... Čovjek nije mogao doći sebi od čuda i užasa koji ga je spopao.

Tako je, izgleda, i sa Isusovim učenjem ... Klanja za Božić, klanja za Uskrs. Drag nam je izgleda  puno Stari zavjet  i mazanje dovratnika krvlju, pa bi Novi zavjet, u kojem se pojavljuje Isus koji čini SVE NANOVO,  trebalo preskočiti. Izbrisati s lica zemlje, jer on nam je ta smjernica koja ukazuje kada nismo na pravom putu.
Kao i oni farizeji od kojih se smatramo boljima 😞
Ah da, i igranje jajima. Jaja se za Uskrs pretvore u igračke. Ali, zar nije u tom jajetu zametak života? I onog najmanjeg, pa opet Otac za njega zna... A šta mi ljudi radimo sa Božjim djelom? Igramo se s njim, raskalašeno poput onih pijanih seljaka, potpuno zaboravljajući jednostavnu činjenicu da je u svakom jajetu malo Božje čudo. Igramo se, pa kad se zadovoljimo, bacimo u smeće.
Uskrs= klanje janjaca i tucanje jajima. To je u 21. stoljeću Uskrs. 
I tako se Isusova riječ pretvorila u izbezumljeno slavlje pijanih i raskalašenih... Oni naravno ne mogu nauditi Riječi, već samo sebi, što i čine.

Čovjek kada se probudi iz tog bunila, bude najprije užasnut, baš kao onaj putnik namjernik. Nakon toga, zahvalan što se osvijestio...
"Idi i ne griješi više"

Ljubav nikada ne prestaje

Prvo je proljeće otkad te nema.

Tvoje malo tijelo sada su vjesnici proljeća,
prvi i najdraži, oni što najbolje mirišu jer
tvoj je miris, miris djeteta
u njima.

Ptice te opet  mame
da ih slijediš do najviših grana stoljetnih stabala  misleći
da opet nećeš moći sići
bez pomoći mame

Ne znaju da si visoko iznad njih!
Bezbrižno trčiš, nebo je tvoja livada
na njoj plašiš bubamare i bogomoljke
nema granica igraš se sretan
duga je tvoj tobogan s njega skačeš u rijeku

Suze su mi poput vrućeg olova danima
talile srce
obuzeto tugom i gnjevom
kad smo te umotanog u novi pokrov posuli zemljom
a ipak su u potoku koji čuješ dok spavaš
zažuborile veselo smijući mi se iza leđa 
jer da život ide dalje

- Plač je za one koji ne vjeruju, - govoriš mi

                                          - jer ja ne mogu umrijeti, mama!

                                                   Ljubav se traži i  nalazi

                                                         i vidi samo srcem

                                                 tamo Te osjećam, tamo
                                                  sam Ti pripravila stan

u kom mirno spavaš danju i predeš
svoj san o letenju ne razmišljajući o povratku
umoran od lutanja po noćnom prostranstvu

                                             na kojem si najsjajnija zvjezdica

                                                 ona kad zatreperi to Ti dišeš
                                             kad jače zasvijetli to se Ti smiješ

Znati da nisi otišao
je ljubav

Ona nikada ne prestaje

Svjetlo

Budimo se kao s
mlinskim kamenom oko vrata
Ne znajući čak ni zašto 

Nebo je nakratko
otkrilo prozorčić svjetla
u gustišu oblaka što oteli su se kontroli
Samo da znamo da je tu
da ga možemo tražiti 

Svjetlo

Tražimo način jer
njega se na prevaru ne može naći
Svjetlo je od svjetla
Samo oni od svjetla gledat će svjetlo 

Ono se smješka onima koji ga traže,
uvijek iznova, kao kroz ključanicu
snop mu probija kordon pijanih oblaka
osmjehom ih razgoni kao bičem

Koji svjetlo traži neće naći tamu

POBJEDA

SVE ŠTO TREBAM JE ISPRUŽITI RUKU

nemoj! šta će reći ljudi!

SVE ŠTO DUŠI JE DRAGO, I UMU I TIJELU

u zatvoru tuđih predodžbi si  barem sigurna!

OKO MENE JE

godina tisućuosamstopedesetisedma na izmaku

LJUBAV, IZVJESNOST DA POSTOJIM

a sta ako dvijetisućedvadesetisedme bude smak svijeta?

SAMOSTALNO, A  IPAK NEČEG VEĆEG DIO.

(jer stručnjaci ga predskazuju već poduže vrijeme) 

LJUBAV NAM JE DANA DA DAJEMO DALJE

postoje li anali u kojima zabilježeni stoje

PODIŽE ME, IZGRAĐUJE, OBASIPA ME DARIMA

svi slomovi duša, raspadi sistema i privatni konkursi živaca

DARIMA KOJE DAJEMO DALJE

proizašli iz dugovanja samima sebi 

samo zato jer se nikada nismo spoznali i

U ŽELJI ZA ISTINOM HRABROST JE SKRIVENA

lojalno živili tuđe živote poslušno

NAGRADA JE NEPROCJENJIVA 

ugazajući u stope robovskih pređa 

TVOJA JE U VJEKOVE

POBJEDA

珞

Draga Sandra

Draga Sandra,
mislila sam pričekati sa ovim dok ne upoznam tebe i Žarkovicu, ali želja je toliko jaka da riječi naviru same i nije mi moguće zaustaviti ih.
Ne poznajemo se "osobno", kako bi na ljudskom jeziku rekli, ali se poznajemo na jednoj posebnoj razini koja je daleko više od nekog prolaznog poznanstva. Što naravno ne znači da te ne bih htjela upoznati! To mi je san, kao kad ljudi idu na hodočašće.... moje je  hodočašće Dubrovnik.

Poznajem te. Poznajem te iz mnogobrojnih akcija spašavanja životinja. Naše najmanje braće. Poznajem te iz bezbrojnih djela milosrđa. Poznajem te kroz tvoja djela ljubavi prema Božjem djelu stvaranja. Kroz spašavanja štenaca i njihovih majki. Liječenja bolesnih, zlostavljanih, pretučenih, pregaženih od strane onih koji misle da nikada neće odgovarati za svoja zlodjela. Širenja ljubavi, širenja pozitive, ratničke spremosti da uvijek staneš na stranu Dobra. Da ustanes u obranu Života, baš onako kako se molimo - mislima, riječima i djelom.

Geografski sam preko tisuću  kilometara daleko od sudbonosnog brda Žarkovice, gdje ti, Sandra svijetliš svjetlom toliko jakim i zračiš ljubav toliko snažno, da bi čovjek morao biti gluh i slijep da te ne primjeti. Kilometri puta ne znače ništa. Do ovdje mogu osjetiti moć tvoje duše.

Kolektivno , kao narod, jesmo li svjesni koga imamo među nama? Ipak Hrvatska nisu guske u magli ili dvjesto bogatih obitelji... Stotinama kilometara od Hrvatske, meni je Sandra simbol Hrvatske. Svijetli jakim svjetlom, najprije na oltaru domovine, i od tada neugasivo... nekada plamen zatreperi pod udarom bure, ali se ne gasi...

Draga Sandra, kada bi barem svi ljudi shvatili da su životinje stvorene od iste Ruke kao i ljudi... kada bi barem shvatili da se Boga poštuje poštivanjem Njegovog djela, onako kako ti to razumiješ... kada bi shvatili da su one naša braća i sestre... i da sve ono što uradimo njima, radimo njihovu Stvoritelju... i da se ta djela opet vraćaju nama...

Živa nam i zdrava bila, Sandra... Šaljem ti srdačne medvjeđe  zagrljaje,   šaljem ljubav tebi i tvojoj ekipi, neka vas umota u toplinu sigurnosti i izvjesnost jer ste toliko posebni, da zaslužujete sve, ama baš sve ljepote koje ovaj život može ponuditi... Bog te blagoslovio ❤ i poslao nam u Hrvatsku, ali i drugamo po svijetu više takvih žetelaca kao što si ti.

Veselim se susretu!

🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️

Januar

Januar, neumoljiv.
Noćas mi je bilo teško
Snježna kraljica noćas je
u tami onih šest od sedam sedmina
bacala krhotine zrcala
ledenog brijega
brzice rijeke stvorila  staklom kao da sam imala izbora!

Januar
šta izabrati sam mogla u mraku
svijet se zaledio kao kletvom
ne poznavajući pravila
zle vile. Nije umro, samo spava.
Nisam umrla, samo spavam.

Mrtvački zvon živima. 

Ne opiri se kletvi, okreni i drugu stranu
srce mi još tinja u nadi da će spoznati svjetlost
ne pridavaj joj značenje, tad bježi posramljena
u njoj se gorućom buktinjom  stvoriti
zapliće se u mrežu lovca na loše snove
loše navike i loše ljude
napokon slobodna!
nikad više slobodna.  

Hajducka pisma

Evo ja, na primjer, volim Hajduk. Volim ga ne zato jer mi se da ić urlat po stadionima kako ja nekoga mrzim, ili kako nekog treba  izgazit, premlatit pa čak i ubit, ne, NE, Bože sačuvaj! Čuvam svoju dušu i žestoko joj branim ikakav priliv negativnih misli ili nedajbože mržnje rođene upravo iz negativnih i crnih mislih.Volim ga zato jer sam i dan-danas strašno ponosna kako je za vrijeme okupacije Splita odbio zaigrati pod zastavom okupatora. Budi svoj. OSTANI SVOJ! Ne budi zvekan koji radi pizdarije po utakmicama jer nema nikakvog sadržaja u svom životu!!

HAJDUČKA PISMA

Hajduk je simbol
Otpora i čvrste volje
Kad ideš putem srca -
Mora biti bolje!

Ma nek' nam vječno živi
Naš simbol dišpeta!
Nek' se za te čuje
S kraja na kraj svijeta!

Ljubav je snaga
Ljubav je moć
Ljubav za Hajduka
Nikad neće proć!

Simbol Dalmacije
Mile BILE BOJE!
Ma ponos Hrvatske
I moje i tvoje !

Živ nam bio, Hajduče,
Puno još lita!
Nosimo te s ponosom
Ma i na kraj svita!

#bilisubili #hžv #dph #Hajduk #majstorsmora

Sama

sama sam i smijem se
samoći i strahu i strepnji
stala su sva tri ispred mog
sna vrebaju me budnu  smijem
se sa sobom nisam nikad sama

STRANAC U NOĆI

Bio si stranac iz noći naivne mladosti
nesvjesne da može da bira misleći da
zna što je ljubav i da  je ljubav dovoljna
i da, kada prođu sve  strasti
ostaje smiješak, i nada

Ljeto, vrela krv, konstelacija povoljna.

Nisam ti dobro vidjela lice!
To u tvojem moje je bilo -
tvoje - sjenka, se krilo
ne misleći da sviće

Stranac iz noći, mora u noći
i sam sebi mora, pod teretom tuđim
obezglavljen,  svojima  tuđin.

Voljela sam te petinu vremena
zapravo ne znam koga sam voljela
nedostaje mi ljubav tvoja prisutnost
je ona iza ormara zlosutna sjena

Ljubav se ne kupuje! Onaj koji
je nema bolje da ga nema -
takve kao ti
treba  žigosati
da ne prevare mladost, dok razum joj razoružan drijema.