petak, 22. ožujka 2019.

Mau

imala si lipi život,
svoj vrtal, svog Fredija
svoju Brigitu i svoju Mariju ❤
bila si puna života,
miševe lovila,  penjala se po stablima
svoje si jude volila
a onda si se razbolila
dugo si se, dugo borila,
bili smo uz tebe
kad si izgubila
i sad si se popela gori
priko mosta od duge
morali smo te pustit da ideš
ni bilo druge
tvoje molo tilo sad miruje
a možda još  ptičice slušo?
pod suncem  ćeš se pritvorit u cviće
a u srcu u jubov, mila naša dušo ❤
Grubi su prid nami doni,
boli,
srce istišće suzu vruću
ali tebe već ne boli, sad si dobro...
Putuj nam  sretno i pozdravi Žuću ❤

Nema komentara:

Objavi komentar

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...