nedjelja, 3. veljače 2019.

Draga Sandra

Draga Sandra,
mislila sam pričekati sa ovim dok ne upoznam tebe i Žarkovicu, ali želja je toliko jaka da riječi naviru same i nije mi moguće zaustaviti ih.
Ne poznajemo se "osobno", kako bi na ljudskom jeziku rekli, ali se poznajemo na jednoj posebnoj razini koja je daleko više od nekog prolaznog poznanstva. Što naravno ne znači da te ne bih htjela upoznati! To mi je san, kao kad ljudi idu na hodočašće.... moje je  hodočašće Dubrovnik.

Poznajem te. Poznajem te iz mnogobrojnih akcija spašavanja životinja. Naše najmanje braće. Poznajem te iz bezbrojnih djela milosrđa. Poznajem te kroz tvoja djela ljubavi prema Božjem djelu stvaranja. Kroz spašavanja štenaca i njihovih majki. Liječenja bolesnih, zlostavljanih, pretučenih, pregaženih od strane onih koji misle da nikada neće odgovarati za svoja zlodjela. Širenja ljubavi, širenja pozitive, ratničke spremosti da uvijek staneš na stranu Dobra. Da ustanes u obranu Života, baš onako kako se molimo - mislima, riječima i djelom.

Geografski sam preko tisuću  kilometara daleko od sudbonosnog brda Žarkovice, gdje ti, Sandra svijetliš svjetlom toliko jakim i zračiš ljubav toliko snažno, da bi čovjek morao biti gluh i slijep da te ne primjeti. Kilometri puta ne znače ništa. Do ovdje mogu osjetiti moć tvoje duše.

Kolektivno , kao narod, jesmo li svjesni koga imamo među nama? Ipak Hrvatska nisu guske u magli ili dvjesto bogatih obitelji... Stotinama kilometara od Hrvatske, meni je Sandra simbol Hrvatske. Svijetli jakim svjetlom, najprije na oltaru domovine, i od tada neugasivo... nekada plamen zatreperi pod udarom bure, ali se ne gasi...

Draga Sandra, kada bi barem svi ljudi shvatili da su životinje stvorene od iste Ruke kao i ljudi... kada bi barem shvatili da se Boga poštuje poštivanjem Njegovog djela, onako kako ti to razumiješ... kada bi shvatili da su one naša braća i sestre... i da sve ono što uradimo njima, radimo njihovu Stvoritelju... i da se ta djela opet vraćaju nama...

Živa nam i zdrava bila, Sandra... Šaljem ti srdačne medvjeđe  zagrljaje,   šaljem ljubav tebi i tvojoj ekipi, neka vas umota u toplinu sigurnosti i izvjesnost jer ste toliko posebni, da zaslužujete sve, ama baš sve ljepote koje ovaj život može ponuditi... Bog te blagoslovio ❤ i poslao nam u Hrvatsku, ali i drugamo po svijetu više takvih žetelaca kao što si ti.

Veselim se susretu!

🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️

Nema komentara:

Objavi komentar

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...