U snu sam srela svoju smrt, rekla mi je: draga, imaš izbor - možeš me se bojati i misliti da mi možeš pobjeći, a možemo se i sprijateljiti... kako god ti hoćeš... Ali ne prigovaraj kada dođem;
🙂
Smrt je poput brane,
na kraju puta filtrira sve
naše dane,
sve propuste iz neznanja
ili kukavičluka. Svi trenutci
što mogli su biti lijepi,
(da nismo bili slijepi)
svi su tu,
čekaju.
Smrt nije sudac, smrt je ogledalo
ne bojimo se, ako sebe znamo.
Nije tajna - natrag dobivamo ono što damo.
Nema u smrti iznenađenja,
ako sebe znamo.
Ona čeka, da se navrši vrijeme,
zna dan i čas
bolje od nas.
Čeka nas, da nam vrati
sve što nas ide; da naplati
dugove kockanja s vremenom,
bježanja, pretvaranja, laži,
ne prima mito i ne da se ublažit'
strogo ti češlja misli, gleda te neumoljivo
pod pogledom njenim se tališ.
Ona nije sudac, nemaš pravo da se žališ;
Ta tko ti je kriv?
Što si radio dok bio si živ?
Rastaju se od života lagano
oni bez tereta; vedrih lica.
Jer za života već biramo odredište,
a smrt je samo propusnica.
Nema komentara:
Objavi komentar