srijeda, 9. listopada 2013.

Razocaranje mog zivota

Ivo Sanader je najvece razocaranje mog zivota. Mislila sam, zapravo duboko vjerovala, da napokon, evo, imamo nekoga na celu drzave tko ima pojma. Covjeka Evropljanina. Koji se zna ponasat i komunicirat. I na stranim jezicima. Bidan Mesic to nije mogo. Njemu je neki puta i sa hrvatskog tribo prevoditelj. Takav sam barem osjecaj imala. Nezgodno je to kad vam netko drugi mora napisat sta cete rec pa vi to onda ne znate ni procitat. Haha. Na svu sricu nisam bila u toj situaciji. Da je barem znao izgovorit onu famoznu recenicu Ingrid Anticevic. PIPL MAST TRAST AS. Nije moro znat napisat, samo izgovorit. Ljudi bi mozda i povjerovali. Blazeni koji ne vidjese a povjerovahu. Ajme. Taj nas slogan vodi vec godinama. Zapravo nas voda, poput gusaka, tako da smo u magli (fala Bogu ne svi) izgubili orijentaciju. Kuda - livo, desno, ravno? Nakon svega, covik bi stvarno moro past s Marsa i dobro se udarit u glavu da bi vise bilo komu sta povirovo. Uzdaj se u se i u svoje kljuse, omiljena recenica moje matere. Zena je sto posto bila u pravu.

Na Ivu Sanadera sam bila tako ponosna. On je tribo bit taj koji ce nas izvest iz magle. Bila sam ponosna slusajuci austrijske komentare na njegovu osobu. Sposoban tip. Bila sam ponosna na to sto sam Hrvatica. MI HRVATI na putu u EU. Na putu  da ne kazem di. Da nije Jadrankica spasila stvar, jos bi tamo bili. Nasa Jadranka. Jedna od rijetkih u politici koja nije za madraca. Pritom ne mislim samo na zene u politici, Boze sacuvaj. Ima jako puno onih koji nisu cak ni za madraca. Jer i za to covik mora imat barem neke tjelesne predispozicije.Kad se skine da imas sta vidit. Kad vec, kad zine, nemas sta cut.

Pada mi na pamet jedna suluda pomisao. Da u saboru zapuse tako jak vitar da im sva odijela otpuse sa njih. Te ostanu totalno razgoliceni pred narodom kojemu vec godinama lazu, petljaju i bacaju pijesak u oci. I to uvik novi dolaze. Jedni posli smjene vlasti zavrse u zatvoru, ili bivaju optuzeni pa oslobodjeni, a drugi ih zamijene. Ko u nogometu. Samo u nogometu imaju neka pravila kada, kako i koliko cesto. U politici toga nema. Neki ne uspiju ni docekat smjenu vlasti, zamete ih vitar. Nista sta njih nego i cili ovaj narod, malo po malo.

Ma dobro, nisu oni svi taki. Ima i iznimaka. Samo me nemojte pitat za imena. Pitajte me sta lakse. Kao na primjer, da nabrojim nekoliko politicara koji su bili  u zatvoru. Ili se vodio nekakav proces protiv njih. To bi vec bilo puno lakse.

Ja stvarno ne znam sta se to u nas prominilo od vrimena komunizma. Podobni vladaju i dalje. "Gluhonijemi himnu pjevaju". A da, bas, himna se prominila .Kakva takva promjena. Svaka ti cast Marko na ovoj recenici. Hahaha. Kako istinito. U njoj je sazeta sva nasa tuzna  politicka stvarnost. Ili tragikomicna. Onima koji imaju u dzepu vjerojatno do besvijesti komicna. A ostale ko sisa. Ko je jamio, jamio je, a ko nije sam je kriv. Sta se nije prilagodio sistemu. 

Ma bice bolje. Jednog dana. Nada zadnja umire.

                             (by Milena Covic)


Nema komentara:

Objavi komentar

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...