Put do zracne luke u Memmingenu. Nekoliko sati voznje. Pratilo nas je krasno vrime, neopisivo lijep jesenji dan. Posto moj suprug nije bas pratio ogranicenje na auto cesti, imali smo cast da, uz policijsku pratnju, smijemo skrenut sa autoceste. Ajme. Koji pocetak putovanja. Ne ponovilo se.
Zracna luka skroz mala, nema straha da ces se izgubit:))). Aerodrom u Dublinu sasvim druga prica. Treba ti (turisticki) vodic da te usmjeri. Ogroman!!! Od ulaza do ukrcaja na avion napravis prilicnu kilometrazu. Skoro kao nasi nogometasi u jednoj utakmici. Kad ih je volja trcat.U Dublinu smo samo prenocili. Imali smo malo vremena da se prosetamo gradom, dok se nije smrklo. Napravimo koju sliku. Grad lezi na rijeci Liffey. Ima lijepe mostove. Na jednom od njih je zakaceno jako puno katanaca, tzv. love locks, sto je ocito bio trend u vise zemalja...
Napises svoje i ime svog dragog na katanac i zakljucas, da ljubav ne bi pobjegla... U jednoj pivnici moramo probati irsko pivo. Jako je tamno i ima skroz drugaciji okus. Moj suprug nije bio bas odusevljen. Meni nije bilo tako ni lose, nesto sasvim razlicito od klasicnog piva. Ime piva - "Guiness". Da, postoji i irski jezik. U Dublinu su sve table dvojezicne, irski pa engleski, tim redoslijedom. U njih nitko ne mora skidat table. Valjda su se dogovorili PRIJE nego sta su ih postavili. Mogli bi nesto naucit iz tog primjera. 
Noc u hotelu, samo nekoliko sati spavanja. Ujutro vec imamo let za Glasgow.
Let, sva sreca, ne traje dugo. 50-ak minuta. Najstrasnije je kad se avion dize, to najvise osjetis. Ostalo je okej, da ne pogledas kroz prozor, uopce ne bi imao osjecaj da si u avionu. Glasgow je zanimljiv grad. Iznenadila sam se da ima samo nekih 650 - 700 000 stanovnika. Vozac taksija kaze da ih je prije bilo puno vise, pa su se raselili. Nista ljude ne pomice kao ekonomska kriza, kojoj obicno prethodi nekakav oruzani sukob... 
Setnja (voznja) kroz grad, djelimicno famoznim "Sightseeing busom". Klima je gore dosta vlazna, sto se odrazava i na fasade kuca, koje imaju svoju posebnu boju. Patina vremena i klimatskih uvjeta. Trazimo kafic. Ima ih dosta. Ispred jednog od njih, "Campus" se zove, izvjesena hrvatska zastava. Mi cemo tamo. Zapravo je kafic skotski, ali je to i nekakvo okupljaliste hrvatskih navijaca. Ovdje sam probala "Sex on the beach". Koktel. Skroz dobar, poprilicno blag. Mislim da bi covik vjerojatno prije bankrotirao nego sta bi se od njega napio...:))) Na izlazu iz kafica, vidili smo Tomislava Bralica. Majko moja! TOMISLAV BRALIC! U momentu sam se pretvorila u histericnu teenagericu. Slikat se sa njim, nema druge. Bas sam bila sretna taj dan. Haha, mozda sam stvarno tribala igrat loto.
Utorak, 15. 10. 2013., utakmica. Nakon sto smo citav dan hodali gradom, idemo taksijem za stadion. Vozac taksija je Irac. Kada prica, o Englezima, na licu i u glasu se osjeti ogorcenje. Nije bas ljubitelj Engleza, izgleda. Kolonizacija i sve sta uz to ide. Potpuno ga razumijem...Na stadionu je vec sve spremno. Gdje god da pogledas, muskarci u kiltovima. Nasli smo cak i jednu otkacenu ekipi nasih navijaca koji su si dali sasiti kilt sa hrvatskim uzorkom... Hahaha... legendarni; Necija je punica to sivala. Sta punice nisu u stanju!!
Atmosfera je bila totalno prijateljska. Hrvatska himna, meni najdrazi dio utakmice(!). Lijepo je cut domacinsku himnu. Nije joj se zvizdalo. Hvalim te Boze. Mozemo mi to. "Navijanje" nasih navijaca hrvatskoj repki i izborniku puno mi se manje svidili. Zapravo mi se uopce nije svidilo. To nije bilo ni mjesto ni vrijeme za takve ispade, koji, osim toga, i na same igrace djeluju jako demotivirajuce. Sto se na kraju i vidilo. A ni Stimac to sigurno nije zasluzio. Tako to hoda kod nas, izgleda. Ili si gore ili dole, treceg nema. Moramo se malo dovest u red. Nadam se da ce u glavama odgovornih proraditi zardjali kotacici koji koce citav sustav ove nogometne reprezentacije, koja moze i mora puno vise...Super nam je bilo. U taksiju, na put za Prestwick Airport, pitam vozacicu taksija je li to istina da se ispod kilta ne oblaci nista? Zena se od srca nasmijala. Pravi muskarci ne oblace nista ispod, kaze. Ali vecina ipak nosi. Sad i to znamo.Provjeravat necemo. U taksiju svira Neil Diamond. Beautiful noise. Sweet Caroline. Jedan od mojih najdrazih. Nisam ni znala da je Skot. On je njima kao nama Dalmatincima Miso Kovac. Simbol toga sta jesi i odakle si dosao vec desetljecima, pa otisao ti i na kraj svijeta...
(by Milena Covic, 19. 10. 2013.)
Nema komentara:
Objavi komentar