Dobri Bože, kako vrijeme ide!
u očima tvojim godine se vide
i na licu tvome, što bi kao stijena
od vjetra i soli i patnje istučena.
Vrijeme ide od stanice do stanice
na njima davno ispisane stranice
davno prije čemera i jada
dok bila su ljeta, dok bila si mlada.
A sad jesen kuca na vratima tvojim
i iskreno, nekada se bojim
kad odlazim iz te stare kuće
u koju me srce sve žešće vuče.
Prođe tako puno proljeća i zima
a tebe na dvoru još uvijek ima.
Ne daj se vremenu, budi kao stijena
načeta od soli, al' stoji uspravljena
Nema komentara:
Objavi komentar