četvrtak, 26. siječnja 2012.

JEDAN TREN

                             (by Milena Covic)                                            
                                               
                                  U jednom      trenu                                  
sunce     se      rodi
              i       val                         
se razbije o   žal
i mjesec napravi dug
                       krug.


U      jednom    trenu
čovjek      se      rodi.
Onako      kako     zna,
svoj   on život     vodi.
Smijeh,   tuga,   sreća
         nekad mala, nekad veća.     

   
 U jednom trenu
proleti     sve     to -
i ono što bi mu teško
i ono sto bi mu sveto.
Na kraju svoga  puta
on zna. Vise  ne luta.


U jednome trenu
čovjek       umre.
Rađa se  i umire sam.
Tad' kasno je već
za svaki nedosanjan san.


 
                                          Nauči me,Bože  
                   
                     da u svakom trenu
                     cijelu sebe dam!
                Da živim!
                                  Da postojim!
                                              Da     znam!

19.07.2008.
photo by Milena Covic




2 komentara:

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...