(by Milena Covic)
U jednom trenu
sunce se rodi
i val
se razbije o žal
i mjesec napravi dug
krug.
U jednom trenu
čovjek se rodi.
Onako kako zna,
svoj on život vodi.
Smijeh, tuga, sreća
nekad mala, nekad veća.
U jednom trenu
proleti sve to -
i ono što bi mu teško
i ono sto bi mu sveto.
Na kraju svoga puta
on zna. Vise ne luta.
U jednome trenu
čovjek umre.
Rađa se i umire sam.
Tad' kasno je već
za svaki nedosanjan san.
Nauči me,Bože
da u svakom trenu
cijelu sebe dam!
Da živim!
Da postojim!
Da znam!
bravo ! jako lipo!
OdgovoriIzbrišie bas ti hvala!
OdgovoriIzbriši