nedjelja, 16. travnja 2017.

Vila Djetinjstva

Kada me obuzme tuga,
i osjećaj je tako jak,
pustim neka me zapljusne,
preplavi vihorom juga
da me razaspe u
kapi
pa opet zgusne...
Ona je nečega znak.

Možda je nešto iz djetinjstva
ugledalo oko?
Prepoznala duša?
Što bilo je skriveno
duboko
u
hodnicima uha
što pamti dok sluša...

Možda je miris
majčinog krila?
Pucketanje drva
u staroj peći?
Možda to
djetinjstva vila
nešto važno
ima mi reći?


subota, 15. travnja 2017.

Mojoj Zemlji

Zemlja je Majka.

Zemlja je jaka.
Sva njena snaga
još miruje
u utrobi njenoj.
Osjećam je
dok koračam
noseći dušu
u ruci bijeloj.  

        
Ona je puno jača
od svih onih
što mrtvu je žele!


Iz praha zlobe
narast' će trava
da mudri se
razvesele!


Milujem je dodirom
svojih misli
Sve što živi, poteklo je
iz njezinog krila!


Budi mi sretna,
I jaka!
Moja Lijepa!
Moja Mila!

četvrtak, 13. travnja 2017.

Snoviđenje

Sanjam svijet
u kojem živim
u bojama duge,
nikako sivim!

Koliko se vole
psi i mačke!
Lav  i Jaganjac!
Ništa nije naopačke!

Grad na prozircu
U duhu vidjeh.
Samo ljudi
ne biješe nigdje.



srijeda, 12. travnja 2017.

U početku bijaše Tišina

Počni zaboravljati
govoriti.
Neka se tišina digne
kao pustinjska oluja!
Neka nijema snaga
polja djeteline zaleluja!

A prah njen,
što sav je od sunca
zakovitlat će zrnca
od baršuna i mūka
rastalit će obruč oko srca...

Neka ti napuni dušu
Neka zažubori bez zvuka!
Pusti, nek' govore oči.
Pusti, nek' potvrdi ruka.


Ljepota

Ljepota je svuda
oko mene,
štiti me poput
nevidljivog zida

Kamo god
da krenem,
ne puštam je
iz vida.

Ljepota je
u meni,
kroz nju
doživljavam svijet.

Ne dam nikom
da je zasjeni,
čuvam je
k'o predivan cvijet.


srijeda, 22. ožujka 2017.

Moj put

Koračah ka suncu
po kamenju.
Put moj sav
bijaše u znamenju. 

A ne vidjeh,
jadan, znak!
Ne vidjeh,
bijaše mrak.

Padao sam,
i ostajao ležati.
Ustajao,
pokušao bježati.

Pored mene prošla je
karavana mog života.
Kao da tuđi je bio!

I sva neopisiva ljepota,
pred kojom oči sam krio...

Hvala Ti, Oče moj
što nisi odustao!
Što si se nadao,
vjerovao!
Znao...


četvrtak, 16. ožujka 2017.

Riječi

Ima ih
blagih
k'o lahor
što dušu
liječi

Ima ih
teretnih.
Teških!
Da suze znaju
poteći.

Ima ih
suvišnih.
Smiješnih!
Neizgovorenih.
Bijesnih!

Njih misli kroje
i daju im boje.

Pripazi dobro
kakve su tvoje...


Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...