srijeda, 12. travnja 2017.

U početku bijaše Tišina

Počni zaboravljati
govoriti.
Neka se tišina digne
kao pustinjska oluja!
Neka nijema snaga
polja djeteline zaleluja!

A prah njen,
što sav je od sunca
zakovitlat će zrnca
od baršuna i mūka
rastalit će obruč oko srca...

Neka ti napuni dušu
Neka zažubori bez zvuka!
Pusti, nek' govore oči.
Pusti, nek' potvrdi ruka.


Nema komentara:

Objavi komentar

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...