Koračah ka suncu
po kamenju.
Put moj sav
bijaše u znamenju.
A ne vidjeh,
jadan, znak!
Ne vidjeh,
bijaše mrak.
Padao sam,
i ostajao ležati.
Ustajao,
pokušao bježati.
Pored mene prošla je
karavana mog života.
Kao da tuđi je bio!
I sva neopisiva ljepota,
pred kojom oči sam krio...
Hvala Ti, Oče moj
što nisi odustao!
Što si se nadao,
vjerovao!
Znao...
Nema komentara:
Objavi komentar