DRAGA LARA

Draga Lara!
Ti, mala
dječja dušo!

Ti, sićušna zvijezdo,
što posvećuješ gnijezdo,
tko pjev tvoj ne bi sluš'o!

Čistoća duha
i čovjekoljublja,
neka te vodi!
Neka se u tebi rodi
ljubav još dublja
od one što dana ti je!

Neka se smije
sunce, presretno što te grije,
neka se smije
i oblak što ga, nasmijanog, krije,
neka se smije!

I pospana trava rosna,
i majka ponosna!

Blagoslovio te Onaj koji te šalje,
sa željom, da ljubav neizmjernu
nesebično daješ dalje ❤

RADUJEŠ SE

iz velike ljubavi svijet si stvorio
i čovjeka, i slobodu mu dao;
bez prisile - nisi znao
hoće li biti dobar il' zao

to nisi znao
ali i ljubav si mu dao
i raj na Zemlji, Edenski vrt
i nije znao za smrt
sve dok je ljubio

od raja je načinio pakao
kad je prvi put ubio
poslije te "jabuke saznanja"
izabr'o je put zla i tobožnjeg neznanja

umjesto da prigrli život,
on, jadan, izabra smrt
te bi istjeran u tamu
zatvori se za njim Edenski vrt

a Ti,  ljubav si dao
da spasiš bar jednu od devedesetidevet
Sina si poslao -
za ljubav i radost, ne za njihov lelek

-------------***----------------

I sada živiš u svom življu, raduješ se
kroz duše što poznaju ljepotu
te se vesele svakom novom danu

raduješ se, Isuse, u Ocu -
pobijedio si tamu ❤

druga prilika

kolika je  ljubav i milosrđe 
prema stvorovima Tvojim,
u Ljubav nas zaodijevaš!
dom pripravljaš sinovima svojim.

kolika je ljubav...!
ne kazna za zlodjela, već druga prilika,
ne odbacivanje, već opraštanje
ljubavlju svojom ispunjavaš šupljine,
novi život daješ, on nije moguć
bez Tvoje topline

kolika je ljubav!
ne odustaješ od ljudi,
boriš se za svoje, nisi taj što sudi -
ljudi se sami
predaju tami,

onako poput Jude.

a  kada  se  zbude,
to ne vidiš rado... uvijek kada smrt
pobjedu odnese,  nad Edenski vrt
nadvije se tama,
i zavjesa bi se rastrgala da u njem'
ima hrama;

   -----------***----------

Oče, u Tvoje ruke predajem život svoj
jer on je Tvoj
a samo s Tobom je i moj

on je najveći poklon, on je nešto sjajno,
hvala Ti! ❤

Jer ljubio si ljude , ljubio ih javno
rječju i djelom prisutan, neobavijen tajnom

Koji ne ljubi  umro je odavno

IZAĐI IZ SEBE MALOG

izađi iz sebe malog,
velika je ovo planeta

izađi iz sebe tužnog,
gledaj očima djeteta.

skini povez sa očiju
što poslušno si ga sebi svez'o

već imaš dan manje,
koliko god da se naprez'o

život je ovaj današnji dan
sve prije i poslije samo je san 🌈

bijela zastava

bijela zastava.
možda ljubičasta, za  tjedne izvan godine
ljude van Zemlje i van pameti

Majko rijeko!
ti mijenjaš svoj tok a kad
ti dosadi nestaneš
daleko
od očiju zaroniš ponornica tamo gdje
slijepi ne vide

vidjeti očima je prevara to ne ide

sve dok ne vide bolje da ne vide
kuda si  pošla
ne moram kupiti kartu ne moram
čak ni otputovati
da bih  došla ❤

Mau

imala si lipi život,
svoj vrtal, svog Fredija
svoju Brigitu i svoju Mariju ❤

bila si puna života,
miševe lovila,  penjala se po stablima
svoje si jude volila

a onda si se razbolila

dugo si se, dugo borila,
bili smo uz tebe
kad si izgubila

i sad si se popela gori
priko mosta od duge
morali smo te pustit da ideš
ni bilo druge

tvoje molo tilo sad miruje
a možda još  ptičice slušo?
pod suncem  ćeš se pritvorit u cviće
a u srcu u jubov, mila naša dušo ❤

Grubi su prid nami doni,
boli,
srce istišće suzu vruću
ali tebe već ne boli, sad si dobro...
Putuj nam  sretno i pozdravi Žuću ❤

U snu sam srela svoju smrt

U snu sam srela svoju smrt, rekla mi je: draga, imaš izbor - možeš me se bojati i misliti da mi  možeš pobjeći, a možemo se i sprijateljiti... kako god  ti hoćeš... Ali ne prigovaraj kada dođem;

🙂

Smrt je poput brane,
na kraju puta filtrira sve
naše dane,
sve propuste iz neznanja
ili kukavičluka. Svi trenutci
što mogli su biti lijepi,
(da nismo bili slijepi)
svi su tu,
čekaju.

Smrt nije sudac, smrt je ogledalo
ne bojimo se, ako sebe znamo.
Nije tajna - natrag dobivamo ono što damo.
Nema u smrti iznenađenja,
ako sebe znamo.

Ona čeka, da se navrši vrijeme,
zna dan i čas
bolje od nas.
Čeka nas, da nam vrati
sve što nas ide; da naplati
dugove kockanja s vremenom,
bježanja, pretvaranja, laži,
ne prima mito i ne da se ublažit'
strogo ti češlja misli, gleda te neumoljivo
pod pogledom njenim  se tališ.
Ona nije sudac, nemaš pravo da se žališ;
Ta tko ti je kriv?
Što si radio dok bio si živ?

Rastaju se od života lagano
oni bez tereta; vedrih lica.
Jer za života već  biramo odredište,
a smrt je samo propusnica.