Daklem, nepoznat netko ovako je opisao Božić, odnosno ljudsko poimanje njega: "Praznik zbog kojega se najviše ubija, zove se praznik ljubavi, mira i radosti."
A Uskrs?
Vrlo mi je draga ona Isusova rečenica - " Činim sve iznova" ❤ U njoj je sadržan Uskrs. Ili:
Istina će vas osloboditi.
Tko traži, taj nalazi.
Činite ono što želite da se vama čini.
Sve je moguće onom koji vjeruje.
TEŠKO VAMA, LICEMJERI.
Novi zavjet - Isusovo djelovanje. Nigdje nema spomena tomu da Bog traži klanja životinja- baš naprotiv, jasno je rekao: MILOSRĐE TRAŽIM A NE ŽRTVU. Isto tako je jasno rečeno da su oni koji nemaju milosrđa već "primili svoju plaću"
Uskrs se u 21.stoljeću slavi ništa manje krvavo nego Božić Kako je to moguće, kada nas Isus tako nije učio?
Podsjeća me to na scenu kada je u nekom selu umro čovjek pa su seljani došli stražariti kraj mrtvaca. U neka doba, pod utjecajem alkohola i ko zna čega još, zaboravili seljani potpuno na poštovanje, pijetet i na mrtvaca te se pravo razveseliše, uz pjesmu i uz harmoniku, raskalašeno se zabavljajući. Naiđe tuda putnik namjernik, pa misleći da je neko veselje, možda svadba, svrati da vidi šta se to slavi. No, kada je ušao unutra, ugledao je mrtvaca na odru, a okolo seljane koji su raskalašeno igrali i pjevali, izbezumljeno skakali, pijani i van svake kontrole... Čovjek nije mogao doći sebi od čuda i užasa koji ga je spopao.
Tako je, izgleda, i sa Isusovim učenjem ... Klanja za Božić, klanja za Uskrs. Drag nam je izgleda puno Stari zavjet i mazanje dovratnika krvlju, pa bi Novi zavjet, u kojem se pojavljuje Isus koji čini SVE NANOVO, trebalo preskočiti. Izbrisati s lica zemlje, jer on nam je ta smjernica koja ukazuje kada nismo na pravom putu.
Kao i oni farizeji od kojih se smatramo boljima 😞
Ah da, i igranje jajima. Jaja se za Uskrs pretvore u igračke. Ali, zar nije u tom jajetu zametak života? I onog najmanjeg, pa opet Otac za njega zna... A šta mi ljudi radimo sa Božjim djelom? Igramo se s njim, raskalašeno poput onih pijanih seljaka, potpuno zaboravljajući jednostavnu činjenicu da je u svakom jajetu malo Božje čudo. Igramo se, pa kad se zadovoljimo, bacimo u smeće.
Uskrs= klanje janjaca i tucanje jajima. To je u 21. stoljeću Uskrs.
I tako se Isusova riječ pretvorila u izbezumljeno slavlje pijanih i raskalašenih... Oni naravno ne mogu nauditi Riječi, već samo sebi, što i čine.
Čovjek kada se probudi iz tog bunila, bude najprije užasnut, baš kao onaj putnik namjernik. Nakon toga, zahvalan što se osvijestio...
"Idi i ne griješi više"
Draga Sandra,
mislila sam pričekati sa ovim dok ne upoznam tebe i Žarkovicu, ali želja je toliko jaka da riječi naviru same i nije mi moguće zaustaviti ih.
Ne poznajemo se "osobno", kako bi na ljudskom jeziku rekli, ali se poznajemo na jednoj posebnoj razini koja je daleko više od nekog prolaznog poznanstva. Što naravno ne znači da te ne bih htjela upoznati! To mi je san, kao kad ljudi idu na hodočašće.... moje je hodočašće Dubrovnik.
Poznajem te. Poznajem te iz mnogobrojnih akcija spašavanja životinja. Naše najmanje braće. Poznajem te iz bezbrojnih djela milosrđa. Poznajem te kroz tvoja djela ljubavi prema Božjem djelu stvaranja. Kroz spašavanja štenaca i njihovih majki. Liječenja bolesnih, zlostavljanih, pretučenih, pregaženih od strane onih koji misle da nikada neće odgovarati za svoja zlodjela. Širenja ljubavi, širenja pozitive, ratničke spremosti da uvijek staneš na stranu Dobra. Da ustanes u obranu Života, baš onako kako se molimo - mislima, riječima i djelom.
Geografski sam preko tisuću kilometara daleko od sudbonosnog brda Žarkovice, gdje ti, Sandra svijetliš svjetlom toliko jakim i zračiš ljubav toliko snažno, da bi čovjek morao biti gluh i slijep da te ne primjeti. Kilometri puta ne znače ništa. Do ovdje mogu osjetiti moć tvoje duše.
Kolektivno , kao narod, jesmo li svjesni koga imamo među nama? Ipak Hrvatska nisu guske u magli ili dvjesto bogatih obitelji... Stotinama kilometara od Hrvatske, meni je Sandra simbol Hrvatske. Svijetli jakim svjetlom, najprije na oltaru domovine, i od tada neugasivo... nekada plamen zatreperi pod udarom bure, ali se ne gasi...
Draga Sandra, kada bi barem svi ljudi shvatili da su životinje stvorene od iste Ruke kao i ljudi... kada bi barem shvatili da se Boga poštuje poštivanjem Njegovog djela, onako kako ti to razumiješ... kada bi shvatili da su one naša braća i sestre... i da sve ono što uradimo njima, radimo njihovu Stvoritelju... i da se ta djela opet vraćaju nama...
Živa nam i zdrava bila, Sandra... Šaljem ti srdačne medvjeđe zagrljaje, šaljem ljubav tebi i tvojoj ekipi, neka vas umota u toplinu sigurnosti i izvjesnost jer ste toliko posebni, da zaslužujete sve, ama baš sve ljepote koje ovaj život može ponuditi... Bog te blagoslovio ❤ i poslao nam u Hrvatsku, ali i drugamo po svijetu više takvih žetelaca kao što si ti.
Veselim se susretu!
🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️🐾☀️
