Poštovani, izabrani ste na ove vrlo važne pozicije voljom Vaših sumještana, i naravno, Vašom željom da se kandidirate. Pretpostavljam da je pri ovakvoj jednoj kandidaturi dobrobit mjesta, dobrobit otoka jedina misao vodilja.
Sigurna sam da će svaki od Vas ostaviti traga u svom mjestu. Moja želja - neka to bude jedan neizbrisiv trag u srcu, neka Vas se pamti po humanim projektima kakvih na Braču još nije bilo.
Razlog otvorenom pismu je niz nemilih događaja koji su se zaredali na otoku, te izgleda, postali "tradicija".
Jučer su na Braču opet u kontejneru za smeće nađeni mačići. Tek rođeni, tek ugledali svjetlo dana. Jednom je mačiću ljudskom rukom slomljen vrat. Drugome slomljena zdjelica. Treći se sam ugasio. Ostali se bore za život kod gospođe koja ih je u Supetru primila u svoj dom. U dom, u kojem već ima nekoliko zlostavljanih bračkih pasa i mačaka mahom spašenih od sigurne smrti.
Gospođa kojoj ime neću spomenuti svjetla obraz cijelom Braču. A to zapravo nije njezin posao. To je, gospodo, Vaš posao.
Svi ste iz proračuna dobili sredstva za skrb o životinjama. Zakon o životinjama, hvala Bogu, postao je temom u Hrvatskoj, a zakon treba poštovati. Pojedinačno, na razini općine koju zastupate, kao i zajedničkim snagama, na razini otoka, dužni ste stvari pomaknuti sa mrtve točke. Imate ne samo ljudsku i moralnu odgovornost prema tim malim, bespomoćnim stanovnicima otoka, nego i zakonsku obvezu učiniti sve da ih se zaštiti od bolesnog ljudskog uma.
Nužno je potrebno organizirati, u dogovoru sa veterinarom, akcije kastracije i sterilizacije, kako se životinje ne bi množile nekontrolirano. Svaki od Vas to u svojoj općini treba najaviti i odgovorno sprovesti. Za početak i financirati, ili barem sufinancirati. Za sve neželjene životinje, nužno je potrebno napokon poraditi na skloništu. Poraditi na nivou škola i vrtića o podizanju svijesti prema svim živim bićima. Ovo je i njihova planeta, njihov životni prostor, stavljen na raspolaganje od Onoga koji nas je stvorio.
Brač vapi za azilom za životinje. Već godinama, čak u Njemačkoj i u Austriji, čitam objave udruga za prava životinja koje Braču nimalo ne laskaju. Čitam komentare zgroženih turista, koji takve stvari vide i preklinju da odgovorni napokon sjednu za stol i dogovore konkretne korake.
Odgovorni smo moralno i ljudski svi. No Vi ste, gospodo načelnuci, htjeli Vaše funkcije kako bi od Brača napravili bolje mjesto za život. Evo za to prilike! Nije uopće teško. Potrebno je SAMO ZAJEDNO SJESTI ZA STOL i s dobrom voljom razmotriti ovu, svakoj normalnoj osobi, vrlo tešku situaciju.
Situacija sa životinjama općine Supetar je trenutno ovakva: Supetar je potpisao ugovor sa šibenskim azilom As Eko, kojemu općina po psu daje 3500 kuna.
500€.
Šibenski azil As Eko bije loš glas. Pretrpan. Nema šanse da pokrije niti vlastito šibensko područje, a kamo li niz drugih općina (koji seže čak do pojedinih ličkih sela!!!), koje tom azilu daju novac. Zdrave životinje se razbole, jer nisu odvojene od bolesnih. Masa odvedenih pasa taj azil ne preživi. Ne dočeka udomljenje.Po svemu sudeći, cilj je samo životinje deportirati, a šta se tamo dalje dešava, nikog nije briga. Sramotno i neodgovorno. Sistem "mudro šuti" mora se mijenjati, pod hitno. Mudro šuti ali plati.
Supetarske općinske vlasti kao i tamošnja gradonačelnica je u više navrata bila pozvana na konstruktivan razgovor o rješavanju ovih gorućih pitanja, od strane dobrovoljaca koji su spremni i imaju dovoljno ljubavi i vremena za rad u azilu. Do razgovora nikad nije došlo jer je ova inicijativa od strane spomenute gradonačelnice bila u potpunosti ignorirana, tako da čak nije niti smatrala za shodno odgovoriti na upit. Međutim, ovoj inicijativi itekako stoje na raspolaganju sredstva iz proračuna. To nije ničiji privatni novac, već sredstva koja služe razvoju boljitka općina i svega njegovog življa. Međutim u ovom slučaju Supetra, to je novac kojim se doslovno FINANCIRA patnja i agonija bračkih i ostalih životinja koje tamo dospiju... Zar nije pametnije taj novac investirati u vlastitoj općini, na zadovoljstvo ljudi, na dobrobit svih nas? Tamo gdje se ne vodi o životinjama računa, nije ni ljudima socijalno slabijima puno bolje. Činjenica koja zastrašuje!!
Svi zajedno možemo napraviti puno. I sama aktivno pomažem udruge i pojedince, koji se trude oko boljeg života za životinje, po cijeloj Hrvatskoj, kao i ovdje gdje trenutno živim.
Za 4 tjedna bit će promocija moje prve knjige, zbirke poezije, koja je kroz riječ, a posebno kroz fotografije, jako vezana za moj rodni Brač. Ja ga promoviram u dalekom svijetu sa puno ljubavi i pozitive, i sa isto toliko ljubavi ću i nadalje podržavati pojedince (jer to su doista pojedinci, a ne bi smjelo tako ostati!!), koji se s puno angažmana brinu o bračkim životinjama!
Bolje sutra više čekati ne može. Moramo danas početi.
S poštovanjem, u nadi za bolji svijet sasvim konkretno,
Milena Čović
