petak, 19. kolovoza 2016.

Sučeljavanje

Imamo jednoga mačka, prozvali smo ga Gagi jer nam je puno drag. Sučeljavamo se nikoliko puti na dan.  Kad god je gladan ili mu je do igre, netko će od nas uvik nać vrimena za njega. Obožavam se sučeljavat sa njim. On to zna i iz zahvalnosti stalno prede ❤.
Nekidan je na htv i radiju bilo jedno drugo  sučeljavanje. Sva srića da se ocu pokvarila  televizija pa nismo morali gledat, nego samo slušat. Ako me pitate za imena, nisam baš sigurna. Rudanica ih je okrstila volovima. Mislim da je time povrijedila tim divnim i vrijednim životinjama  čast, pa se, evo, ja želim njima ispričat u to ime. Razmišljam  kako bi ih nazvala, ali mi ne pada ništa upotrebljivo napamet. Znam da pojedinim reptilima može narast rep ako ga izgube, odnosno ako im ga netko poždere. Za fenomen da stvorenju može ponovo izrast glava kad mu je ko poždere, još nisam čula. Toga ima samo u svijetu politike. Jedni drugima požderu glavu pa na mistu te jedne izrastu tri. Ili čak sedam. Ko u onog čudovišta iz Apokalipse. Koje repom obara trećinu zvijezda na Zemlju. Tako su i oni na putu da trećinu, a uskoro i polovicu hrvatskog naroda upute u evropsku uniju. Jer šta će doma. Majka domovina postala maćeha i ima mista samo za one s najmanje tri glave. Od kojih nijedna ne zna šta radi ona druga. Ili treća. Ili sedma. Jedna je u udbi. Druga pregovara s moston. Treća ima prste u MOLu ali kako bi to ona prva mogla znat. Četvrta iz grešne strukture  gomila sebi blago na  zemlji i iz petnih se žila trudi izobličiti Isusov nauk. Peta maršira za "život" te osniva inicijativu za obitelj sa puno nasilja i netolerancije. Šesta koja je u ratu bila na sigurnom pokupila je odličja dok su oni s prve crte spali u posljednji plan, a zapravo ih ni na kakvom planu više nema. Sedma kontrolira preostalih šest.
Jako dobro bi bilo kad bi ti glavati došli u male sredine di im mali ljudi mogu postavit pitanja. Di će bit prisiljeni da daju odgovor baš na pitanje koje im je postavljeno. Jer oni između sebe razgovaraju na drugi način. Prepucavanje je samo scenografija. Žderanje glave samo kulisa iza koje im narastu tri nove. Lupanje šakom od stol samo predizborna  fraza. Evo, mislim se, ja bi rado Kolindu priupitala kome je ona to lupila šakom od stol. More bit da je Mamiću na šta je on promptno organizirao ročkas.   Ali, sa druge strane, kako ćeš nekom drugom udarat šakom o stol, a svoj apetit nisi u stanju držat pod kontrolom te te noge jedva nose ko pilića nafilanog antibioticima i hormonima rasta?! Pleća ko u bacačice diska a vratina ko u katalonskog bika.  Tu bi pod hitno morala jedna dijeta. Ili post. Iz solidarnosti sa sve većim brojem roditelja koji nisu u stanju dici dat za marendu. Jer nema za svih. Prednost imaju narodni vođe sa tri  do sedam glava koje treba nahranit.
I sad vi to zamislite kad se takvi sedmoglavi naždere pa počne srat!
Eto nam objašnjenja  zašto je Hrvatska u govnima do grla.

petak, 5. kolovoza 2016.

Volin svoje more, volin svoju zemlju!

Volin ovo svoje more, volin ovu svoju zemlju, blagoslovljenu i svetu, koju nam je Svevišnji dao na uživanje, ali da je očuvamo za nadolazeće naraštaje!! A mi smo je prepustili u ruke vucibatinama, licemjerima, farizejima i pismoznancima gorima od onih koji su iz straha za fotelju s guštom razapeli Isusa..., kockarima, kriminalcima i cinicima koje podržava pravosudna služba sastavljena od istih takvih dvoličnjaka i licemjera!! Ne!! Nije nam ovu zemlju podario ni Tito ni Tuđiman, ni ovaj NATO uljez koji nam momentano slini uz svetu himnu svete zemlje, za koju je pala tamo devedesetih nevina krv, nevina krv onih koji su išli u rat misleći da brane svoja ognjišta i svoje obitelji, a ne znajući da su zapravo mnogim ordenjem nakićenim generalima, i ostalim ratnim profiterima koji ne vidješe prve crte, omogućili silna bogatstva svojom braniteljskom patnjom...!! Nažalost ne samo braniteljskom nego i civilnom!! Naprosto - ljudskom patnjom...
Da bi ovu našu prekrasnu i svetu zemlju prepustili u ruke izdajnicima koji je cijede već od samih devedesetih, a narod šuti, i kupi u se... Ha, nemamo mi neprijatelja izvana, drage moje Hrvatice i Hrvati... Naš neprijatelj dolazi iz naših redova.
Glasovali smo za njega sami!!!  
U rujnu imamo priliku učiniti to isto. Jesmo li uspjeli naučiti išta iz prošlosti?





ponedjeljak, 20. lipnja 2016.

HULIGANI

Di god da krenem
Huligani svuda
Oko mene

Eno ih,
Zakone pišu
Da si osiguraju lovu
Pa onda zbrišu

- - - Koji je jamio - - - -
- - Nije se zasramio - - -

Eno ih care
U svečanoj loži
Kad se ljudi osvijeste,
Ne bi im bila u koži!

Eno ih
Nabreklog vrata
Lupaju šakom
Po onom stolu
Za kojim su INU
Prodali MOLu

- - - Koji je jamio - - -
- - Nije se zasramio - - -
 

(Huligan Marko Kara
Huligana Zokija
Sve je dokumentirala
HR Televizija

- Udri jače!
- viče Milanče
- Dosta , dosta!
- viče Bože s MOSTa.
- Kakav prostak!)

A sve preko naših leđa!!
Dosta!
Prostak!!

 - - -Koji je jamio  - - -
- - - Nije se zasramio - - -

Sakupljači blaga
kojeg moljac grize
bar na ovom svijetu
neće biti krize!

  - - - -Koji je jamio  - - -
      - - -Nije se zasramio - - -


Rasprodaja zemlje!
Sezonski popust!
Sabor se lagano
Sprema na
dopust.

četvrtak, 9. lipnja 2016.

Život


Život je lijep.
I kratak!
Poput bljeska.
Ne znamo dana
Ni časa.

Sutra ću... Sutra!
A ne znamo
Da još je dugo
Do jutra
I hoćemo li
Imat još glasa...

Život je lijep
Smrt nije kraj
Ako na Zemlji
Zaslužiš raj

Oslobodi srce!
Od mržnje, zlobe!
Od osmijeha lažnih
I lažnih riječi!
I šta će reći ljudi!
Istina liječi.

Dostojan je budi.


Pjesma i fotografija by Milena Covic



subota, 21. svibnja 2016.

Duša

Nad vodom,
Poput ptice
Otprhnula je
Nečija duša bijela



Pod svodom,
U zenitu što niče,
Napokon se
Riješila tijela



U bezbroj boja
Ljubav je čista
Visu se diže
Sa suncem ista.





srijeda, 18. svibnja 2016.

Mr. Ellinger

Moja me je kćer svojim pozivom jutros stvarno šokirala. Mama, zaboravila sam ti reći da je umro Leonov učitelj, Herr Ellinger...
Suze su potekle same.

Prije tjedan dana smo imali roditeljski u školi, i dok je moja kćer prekapala po svom spindu, koji krije nevjerojatne stvari,  a ja stajala pored nje, čula sam poznati glas -

Frau Covic, wie geht's Ihnen?
-Geht eh, wie geht's denn Ihnen, Herr Ellinger?
-Super, es geht mir immer super!

I onaj totalno sretan izraz na licu, i smiješak, i srdačnost, ona prava ljudska i prijateljska, koja se ne da odglumiti, ili je tu ili je nema...

Falit ćete jako  ovoj školi i ovoj djeci, neka Vam je laka crna zemlja, Herr Ellinger...

“Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.” - -- Thomas Woodrow Wilson


ponedjeljak, 9. svibnja 2016.

Ljubav II

Ljubav kao plašt
Oko mene
Pa od  iskrica i titraja
oluja krene
I poput praska bljesne
Mi kroz zjene

Kroz ruke
mi teče toplina
Bolja
Od najboljeg vina ...

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...