Nad vodom,
Poput ptice
Otprhnula je
Nečija duša bijela
Pod svodom,
U zenitu što niče,
Napokon se
Riješila tijela
U bezbroj boja
Ljubav je čista
Visu se diže
Sa suncem ista.
prošlo je neko vrijeme ali što je vrijeme i ništa su riječi tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi je ček'o bila sam sutra i doći...
Nema komentara:
Objavi komentar