Moja me je kćer svojim pozivom jutros stvarno šokirala. Mama, zaboravila sam ti reći da je umro Leonov učitelj, Herr Ellinger...
Suze su potekle same.
Prije tjedan dana smo imali roditeljski u školi, i dok je moja kćer prekapala po svom spindu, koji krije nevjerojatne stvari, a ja stajala pored nje, čula sam poznati glas -
Frau Covic, wie geht's Ihnen?
-Geht eh, wie geht's denn Ihnen, Herr Ellinger?
-Super, es geht mir immer super!
I onaj totalno sretan izraz na licu, i smiješak, i srdačnost, ona prava ljudska i prijateljska, koja se ne da odglumiti, ili je tu ili je nema...
Falit ćete jako ovoj školi i ovoj djeci, neka Vam je laka crna zemlja, Herr Ellinger...
“Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.” - -- Thomas Woodrow Wilson
Nema komentara:
Objavi komentar