Volin svoje more, volin svoju zemlju!

Volin ovo svoje more, volin ovu svoju zemlju, blagoslovljenu i svetu, koju nam je Svevišnji dao na uživanje, ali da je očuvamo za nadolazeće naraštaje!! A mi smo je prepustili u ruke vucibatinama, licemjerima, farizejima i pismoznancima gorima od onih koji su iz straha za fotelju s guštom razapeli Isusa..., kockarima, kriminalcima i cinicima koje podržava pravosudna služba sastavljena od istih takvih dvoličnjaka i licemjera!! Ne!! Nije nam ovu zemlju podario ni Tito ni Tuđiman, ni ovaj NATO uljez koji nam momentano slini uz svetu himnu svete zemlje, za koju je pala tamo devedesetih nevina krv, nevina krv onih koji su išli u rat misleći da brane svoja ognjišta i svoje obitelji, a ne znajući da su zapravo mnogim ordenjem nakićenim generalima, i ostalim ratnim profiterima koji ne vidješe prve crte, omogućili silna bogatstva svojom braniteljskom patnjom...!! Nažalost ne samo braniteljskom nego i civilnom!! Naprosto - ljudskom patnjom...
Da bi ovu našu prekrasnu i svetu zemlju prepustili u ruke izdajnicima koji je cijede već od samih devedesetih, a narod šuti, i kupi u se... Ha, nemamo mi neprijatelja izvana, drage moje Hrvatice i Hrvati... Naš neprijatelj dolazi iz naših redova.
Glasovali smo za njega sami!!!  U rujnu imamo priliku učiniti to isto. Jesmo li uspjeli naučiti išta iz prošlosti?

HULIGANI

Di god da krenem
Huligani svuda
Oko mene

Eno ih,
Zakone pišu
Da si osiguraju lovu
Pa onda zbrišu

- - - Koji je jamio - - - -
- - Nije se zasramio - - -

Eno ih care
U svečanoj loži
Kad se ljudi osvijeste,
Ne bi im bila u koži!

Eno ih
Nabreklog vrata
Lupaju šakom
Po onom stolu
Za kojim su INU
Prodali MOLu

- - - Koji je jamio - - -
- - Nije se zasramio - - - 

(Huligan Marko Kara
Huligana Zokija
Sve je dokumentirala
HR Televizija

- Udri jače!
- viče Milanče
- Dosta , dosta!
- viče Bože s MOSTa.
- Kakav prostak!)

A sve preko naših leđa!!
Dosta!

Prostak!!

 - - -Koji je jamio  - - -
- - - Nije se zasramio - - -

Sakupljači blaga

kojeg moljac grize

bar na ovom svijetu

neće biti krize!

  - - - -Koji je jamio  - - -
      - - -Nije se zasramio - - -

Rasprodaja zemlje!
Sezonski popust!
Sabor se lagano
Sprema na dopust.

Život

Život je lijep.
I kratak!
Poput bljeska.
Ne znamo dana
Ni časa.

Sutra ću... Sutra!
A ne znamo
Da još je dugo
Do jutra
I hoćemo li
Imat još glasa...

Život je lijep
Smrt nije kraj
Ako na Zemlji
Zaslužiš raj

Oslobodi srce!
Od mržnje, zlobe!
Od osmijeha lažnih
I lažnih riječi!
I šta će reći ljudi!
Istina liječi.

Dostojan je budi.

Pjesma i fotografija by Milena Covic

Duša

Nad vodom,

Poput ptice

Otprhnula je

Nečija duša bijela

Pod svodom,

U zenitu što niče,

Napokon se

Riješila tijela

U bezbroj boja

Ljubav je čista

Visu se diže

Sa suncem ista.

Mr. Ellinger

Moja me je kćer svojim pozivom jutros stvarno šokirala. Mama, zaboravila sam ti reći da je umro Leonov učitelj, Herr Ellinger...
Suze su potekle same.

Prije tjedan dana smo imali roditeljski u školi, i dok je moja kćer prekapala po svom spindu, koji krije nevjerojatne stvari,  a ja stajala pored nje, čula sam poznati glas -

Frau Covic, wie geht's Ihnen?
-Geht eh, wie geht's denn Ihnen, Herr Ellinger?
-Super, es geht mir immer super!

I onaj totalno sretan izraz na licu, i smiješak, i srdačnost, ona prava ljudska i prijateljska, koja se ne da odglumiti, ili je tu ili je nema...

Falit ćete jako  ovoj školi i ovoj djeci, neka Vam je laka crna zemlja, Herr Ellinger...

“Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.” - -- Thomas Woodrow Wilson

Ljubav II

Ljubav kao plašt
Oko mene
Pa od  iskrica i titraja
oluja krene
I poput praska bljesne
Mi kroz zjene

Kroz ruke
mi teče toplina
Bolja
Od najboljeg vina ...

U onaj dan

Kada maske počnu padat
I s očiju povez spadat
U taj dan
Što doći će, znam
Sve suvišno, sve od Zloga
Satrti će slava Boga
Sažgat kukolj sve do srži
Ognjem gnjeva što je brži
I od munje i od svjetla!
Puno prije pjesme pijetla.

Novac, raskoš, požuda tijela...
Pjeneć' se ispod odijela
Naoko bijela.
Duša nije crno- bijela...
Za čim, jadni stvore žudiš
U mislima kojim ludiš?
Zaboravio  već si dan
Kad ostavit ćeš zemni stan
Kada bos ćeš, ko od majke rođen
Sudbom što skov'o si je, vođen
U lovišta vječita,
Knjiga ko što čita.

Hoće li te tamo prepoznati
Ili za hranu zvijerima dati ...?