Misli o Božiću prije Božića

Ajme! Počela mi je alergija.
Ispočetka, istinabog, stidljivo,  a zatim iz sata u sat sve nametljivije, sve agresivnije prostiru se pred očima svemoćni božićni ukrasi. Već u mjesecu studenom, gdje se ja osobno još veoma radujem otpalom lišće i onom tajnovitom mirisu zemlje, koja je potpuno svjesna da će za koji tjedan pod svojom smrznutom korom sakriti, poput prave majke, izdanke novog života, sakriti ih od leđa, mraza i sigurne smrti sve tamo do toplog proljeća.

Dragi ljudi, dragi konzumenti, dragi luđaci. Božić je tek na 25. prosinca. Da je dragi Isus znao kako je vami priša postavit bor i okitit dvor, ili selo, ili grad,  on bi se vama za ljubav  rodio već tamo u treći misec. Ali On, ma koliko sveznajuć i svemoguć, na to nije mislio.

Koja strašna materijalizacija Božića. Koja poruga. Ljudi ko dvorske lude. Ovo i ono na sniženju. Kupi tri plati dva. A ne treba ti ni jedan. Auu.

Materijalizacija. Komercijalizacija. I to baš o Božiću, gdje je Isusovim siromaškim rođenjem (siromašnim samo u smislu materijalizacije i komercijalizacije) poslana u svijet JEDNA TAKO JASNA PORUKA. Bogatstvo je u toplini. Bogatstvo je u ljubavi. Bogatstvo nije kupi tri plati jedan.

Ovo je, dragi moji, vrijeme previranja. Vrijeme podizanja ljudske svijesti, empatije, svjesni smo da ćemo umrijeti, kao i toga da je život nešto skupocjeno. Dragocjeno. SVAKI ŽIVOT.

Bez obzira na to što svi znamo da se Isus rodio u štali gdje su osim majke mu Marije i oca Josipa bili još samo magarac i vol, razmišljamo li o značenju tog njegovog "društva"? On se mogo roditi u društvu Julija Cezara. Napoleona. Atile. Trampa. Mogao je izabrati bilo kojeg SVJETOVNOG moćnika  i roditi se u njegovom društvu, a on je izabrao životinje. Baš, životinje! Ispravite me ako griješim!
I još nešto!  Rekao je:  "Ne ubij".
Nije rekao: "Ne ubij čovjeka".

Vrijeme previranja. Za sve one, koji ne žele biti dvorske lude.