Draga moja djevojčice ... Mjesec drsko zuri u moj prozor, kao da mi govori - ne spavaj, bdij...
Možda su ovo tvoji posljednji trenuci...? Možda se navršilo vrijeme koje si dobila ovdje, na ovoj planeti...? Navršila si svojih prvih 30. ...ujedno i svojih posljednjih... Da sam ja kojim slučajem gospodar života, dobila bi još jednu priliku... Uzalud... uzalud...! Možda baš u ovim trenucima ovog tako posebno sunčanog dana koji se pretočio u vedru noć, jasnu, a ipak ne suviše hladnu, ispunjenu mirisom zemlje u kojoj leži zakopana, mrtva trava, ali i korijen njenih mladica, koji samo čekaju znak , možda baš u ovom trenutku se zbiva čudo umiranja ljeta u jeseni, lijepo u svojoj surovosti i nemilosrdnosti kiše i oluje koja će potresti naše duše udarom nemjerljivim... Miris zemlje, koji je ujedno miris smrti i miris života, i govori mi umirujućim glasom - ne boj se, smrt je samo privid, nije stvarna... Jer ako si bila u našim srcima biti ćeš tu i nadalje, zaborava nema...
U velikoj si prednosti, draga moja, odlaziš u bolji svijet, a mi ostajemo bez riječi jer riječi su suvišne, i ostajemo bez krika jer on se zaledio na putu od srca ka usnama... Neka sveta ruka Stvoritelja koji život daje i uzima stavi na tvoje čelo svoj znamen... Mislim da je On to već i učinio... I polako te, sasvim oprezno uzima za ruku i vodi te putem Svjetla, kamo oduvijek pripadaš
Možda su ovo tvoji posljednji trenuci...? Možda se navršilo vrijeme koje si dobila ovdje, na ovoj planeti...? Navršila si svojih prvih 30. ...ujedno i svojih posljednjih... Da sam ja kojim slučajem gospodar života, dobila bi još jednu priliku... Uzalud... uzalud...! Možda baš u ovim trenucima ovog tako posebno sunčanog dana koji se pretočio u vedru noć, jasnu, a ipak ne suviše hladnu, ispunjenu mirisom zemlje u kojoj leži zakopana, mrtva trava, ali i korijen njenih mladica, koji samo čekaju znak , možda baš u ovom trenutku se zbiva čudo umiranja ljeta u jeseni, lijepo u svojoj surovosti i nemilosrdnosti kiše i oluje koja će potresti naše duše udarom nemjerljivim... Miris zemlje, koji je ujedno miris smrti i miris života, i govori mi umirujućim glasom - ne boj se, smrt je samo privid, nije stvarna... Jer ako si bila u našim srcima biti ćeš tu i nadalje, zaborava nema...
U velikoj si prednosti, draga moja, odlaziš u bolji svijet, a mi ostajemo bez riječi jer riječi su suvišne, i ostajemo bez krika jer on se zaledio na putu od srca ka usnama... Neka sveta ruka Stvoritelja koji život daje i uzima stavi na tvoje čelo svoj znamen... Mislim da je On to već i učinio... I polako te, sasvim oprezno uzima za ruku i vodi te putem Svjetla, kamo oduvijek pripadaš
Nema komentara:
Objavi komentar