Pripreme? Svima, ili vecini nas je poznato. Puno stresa, puno iscekivanja. Cesto su ta nasa ocekivanja toliko visoka, da ne primjetimo ono sto je uistinu vazno. To nije Bozic.
Isus se rodio siromasno. Nije bilo luksuza, rodio se kao covjek u jednoj obicnoj, ali ipak tako pomno izabranoj obitelji Marije i Josipa.Bog nece svasta, on ima drugacije kriterije od nas ljudi. Mi mjerimo ocima, a zaboravljamo da se ono sto je bitno, ocima uopce ne moze vidjeti. Samo srcem. Moram ovo spomenuti, na jednoj festi u subotu koju sam moderirala, i jedan je slijepi djecak dobio priliku da nastupi, pa nam je otpjevao dvije pjesme. Onakvu srecu, koja se vidjela na njegovom licu poslije pljeska koji je stvarno trajao minutama, onakvu srecu rijetko cete vidjeti kod ljudi koji imaju oci. Suze su mi dosle na oci, a sigurno nisam bila jedina.
Ja mislim da je to Bozic. I kao sto je svecenik na jucerasnjoj propovijedi ispricao, iz svog osobnog zivota, a nakon susreta sa napustenom djecom i onom sa velikim poteskocama u razvoju, o kojima brine jedna humanitarna udruga, Bozic se uopce ne mora dogodit 25. To moze bit bilo koji datum. Kada nekoga iznenadimo, obradujemo. Da mu oci zaiskre i dusa zablista od srece. To je onaj Bozic koji nama treba. Ma svatko od nas ima nekoga u svojoj blizini koga moze obradovati, iznenaditi. Treba samo malo razmislit. Samo malo!
Ljudi moji, tako malo je potrebno.
(by Milena Covic)
Nema komentara:
Objavi komentar