Za brdom viri
mjesec pun
okrugao
ko sapun;
žut ko dukat
ko paški sir
noćas neću
nać svoj mir!
Smije mi se,
pa me gleda,
sakrit mu se
ništa ne da.
Na glavu kušin
kada bacim
on samo zasja
svitlom jačim.
Eeee mjeseče
šta do zore
sjat ćeš meni
u prozore,
budi drug mi
budi brat,
pa kad opet
padne mrak,
sakrij glavu
za oblak!
(by Milena Covic)
Nema komentara:
Objavi komentar