subota, 6. rujna 2014.

Kraj

To kraj je sam
kad duša  se hladi
a srce kucajem
zatrza u nadi
što je u kriku
tuđa ruka vadi

A slike se vrte
crno - bijele
što lipe dane
vratit bi htjele

I sve neznano 
o meni
zauvijek će 
ostati u sjeni
tek morski će  vali
u huku bure
spominjat se
moje zadnje ure

Mozda će tek
kap kiše


tiho ti, tiho reći 
kako je zapravo mali
bio taj korak ka sreći..

Nema komentara:

Objavi komentar

Tati

prošlo je neko  vrijeme ali što je vrijeme i ništa  su riječi  tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi  je ček'o bila sam sutra i doći...