Dragi moji, samo je jedan pravi put u zivotu. On mozda vijuga, vodi kroz tunele, nekad se cini neprohodan, ali nekako se opet ukaze putokaz, kada se pocnes pitati jesi li se izgubio... Taj je put sve samo nije lagan. Neudoban je, neizvjestan, ne znas sta te ceka.
Ali da budemo iskreni, ni oni svit koji ne zivi svoj zivot po principu "my way", i njima je zivot isto nesiguran i neizvjestan. S tom razlikom da oni sami sebe uljuljaju u laznu sigurnost, i to tako moze ici danima misecima godinama, pa se onda dogodi nisto vanka regule. Aha! I u tom momentu ga naravno doceka nespremnog, jer on je mislio da ce po tom sistemu moc zivit najmanje sto godina.Lol.
Postoji josj jedna mogucnost, po mom misljenju vrlo zalosna. Da covik zna da tako dalje ne ide, a ipak nastavlja starim putem, zaglusujuci uvijek iznova glas srca, dok se ono potpuno ne utisa, odnosno okameni. Ajme meni ne bi tila da mi se srce okameni. Ja mislim da u svakoj zivotnoj dobi mozemo, smimo, moramo donosit odluke i onda iza njih stajat. Pa kostalo to i zivota. Umrit cemo ionako.
Lip pozdrav, sve vas puno volim.
(by Milena C.)
utorak, 13. svibnja 2014.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Tati
prošlo je neko vrijeme ali što je vrijeme i ništa su riječi tamo preko u šaptu čempresa mir u zasjedi je ček'o bila sam sutra i doći...
-
Molitva za laku noć 1)U noći posutoj zvijezdama nebu se ne nazire kraja. Oče moj, n...
-
Gledam ga, kako mi dolazi... Nepokolebljivo stijenama hrli i u bezbroj kapi na žalu me grli Iz dna duše kad zahuče istim ritmom src...
-
Kako godine brzo lete! Župna crkva u Nerežišćima by Milena Covic K'o da još jučer bila si dijete poželiš li nekad...
Nema komentara:
Objavi komentar